<\/a>Religijsko tuma\u010denje \u017eivota nakon smrti sugerira nastavak kroz raj ili pakao. Ali gdje odlaze du\u0161e nakon samoubojstva? Film ka\u017ee u Pizzeriju Kamikaze!<\/p>\n\n\n\nVjerujem da bi ve\u0107ini prva asocijacija na pojam road filma bio Wendersov Paris, Texas<\/em>. Radnju pokre\u0107e transformativno putovanje koje se odra\u017eava kao metafora unutarnje promjene, a glavni protagonist je u potrazi za ne\u010dim, naj\u010de\u0161\u0107e svojom svrhom.<\/p>\n\n\n\nA zamisli sad film gdje se radnja odvija putovanjem u birokratiziranom zagrobnom svijetu gdje \u017eivot postoji nakon smrti. Rije\u010d je o netipi\u010dnom filmu ceste u kojem cesta ustvari ne vodi nikamo.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj film je mo\u017eda najbolje ostvarenje hrvatske kinematografije, a o njemu se na\u017ealost uop\u0107e ne pri\u010da. Goran Duki\u0107 i Vanja \u010cernjul realizirali su indie crnu komediju s poznatim ameri\u010dkim glumcima vrlo zgodnog naslova Pizzeri<\/em>j<\/em>a Kamikaze<\/em> <\/em>(2006). Na engleskom je, kao i sve ameri\u010dko, puno dramati\u010dnije: Wristcutters: A love story.<\/em><\/p>\n\n\n\nOsobno volim kada se na\u0111e jedan slavenski antijunak u radnji. Uglavnom to bude Rus koji je neironi\u010dno najzabavniji lik u filmu unato\u010d najtragi\u010dnijoj pozadini. Ono \u0161to je zajedni\u010dko svim likovima u ovoj pri\u010di je samoubojstvo. \u010citaj dalje, nije potreban trigger warning!<\/p>\n\n\n\n
Postoji mjesto u podzemlju, Pizzerija Kamikaze. Nije raj, nije ni pakao. To je okupljali\u0161te ljudi koji su nastavili sa \u017eivotom nakon \u0161to su si ga oduzeli. Ovdje saznajemo za\u0161to i kako su se ubili. Primjerice, ovaj Rus je do\u0161ao jer mu je tu ekipa\u2026opet neironi\u010dno. Ima urnebesnih pri\u010da, ali i emotivno udarnih. Uglavnom, glavni protagonist Zia (Patrick Fugit) na\u0111e se u ovoj pizzeriji nakon \u0161to si je presjekao vene i saznaje da je i njegova djevojka nedugo nakon njega, tako\u0111er si oduzela \u017eivot. I on sad kre\u0107e na put s Rusom kako bi ju prona\u0161ao. Ali\u2026.na putu upoznaje autostoperku koja tra\u017ei \u201eodgovorne osobe u bijelom\u201c koji bi joj pomogli da se vrati u svijet \u017eivih jer se ovdje na\u0161la slu\u010dajno\u2026i tako tragikomedija postaje ljubavna pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Tematika smrti prikazana je bez moraliziranja. Film ne prikazuje samoubojice kao gre\u0161nike niti kao antiheroje nad kojima bi se gledatelj sa\u017ealio. Nema patetike. Mrtvi su jednako kao i \u017eivi: obi\u010dni, ranjivi, depresivni, uzbu\u0111eni. Primje\u0107ujemo da je za njih smrt \u010din o\u010daja, bez dubljeg psiholo\u0161kog razloga. Ton kombinira melankoliju i crni humor istra\u017euju\u0107i teme gubitka, kajanja, tra\u017eenja smisla i ljubavne \u010de\u017enje \u010dak i nakon smrti. O filmu je pisao i New York Times istaknuv\u0161i da film \u201eunato\u010d potencijalno uznemiruju\u0107em konceptu, ima neobi\u010dan, apsurdno dirljiv \u0161arm koji ga \u010dini vi\u0161e osje\u0107ajnom avanturom nego mra\u010dnom pri\u010dom.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\nAko ti treba jo\u0161 neki motiv koji bi te nagovorio da pogleda\u0161 film, evo jedan najsna\u017eniji: traje samo 88 minuta, a htjet \u0107e\u0161 da traje jo\u0161 toliko.<\/p>\n\n\n\n
P.S. citat u uvodu je soundtrack iz filma. Naslov pjesme je \u201eThrough the Roof \u2018n\u2019 Underground\u201d, Gogol Bordello.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autorica: Marija \u0160eri\u0107 \/ When there is trap set up for you in every corner of this townAnd so you learn the only way to […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":709,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,51,14],"tags":[140,168,170,145,167],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/708"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=708"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/708\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":717,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/708\/revisions\/717"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/709"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}