{"id":94,"date":"2023-11-28T12:40:29","date_gmt":"2023-11-28T12:40:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/?p=94"},"modified":"2024-06-03T13:40:19","modified_gmt":"2024-06-03T12:40:19","slug":"teatar-bez-drame","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/2023\/11\/28\/teatar-bez-drame\/","title":{"rendered":"Teatar bez drame"},"content":{"rendered":"\n

Autor: Lech Raczak<\/strong> \/ <\/p>\n\n\n\n

Kazali\u0161te ne odustaje od literature. Mora samo odbaciti ono \u0161to je mrtvo. Zato odustaje od tradicionalne dramaturgije koja je temeljena na akciji, intrigi, peripetijama fiktivnih likova. I zato umjesto da adaptira tradicionalnu epsku pri\u010du izabire poeziju.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kazali\u0161te je autonomna, neovisna umjetnost. Tu tezu moramo prihvatiti ukoliko \u017eelimo govoriti o razvoju kazali\u0161ta, ili barem o prevladavanju krize koju pro\u017eivljava suvremeno kazali\u0161te. A uvjerenje o krizi je toliko ra\u0161ireno da po na\u0161em mi\u0161ljenju nema najmanjeg razloga da mislimo druga\u010dije (osim, ako netko ne \u017eeli ustrajati u tome da je kazali\u0161te \u2013 a taj se termin koristi isklju\u010divo za slu\u017ebene, profesionalne institucije \u2013 ve\u0107 mrtvo). Izvori ove krize tra\u017eeni su na puno mjesta, koja sada ne\u0107emo nabrajati; treba ipak sa zadovoljstvom ozna\u010diti da se vrlo malo ljudi ozbiljno odnosi prema sabatima tradicionalnih pisaca i kriti\u010dara koji se odr\u017eavaju s vremena na vrijeme i koji u odbijanju tzv. suvremenih drama od kazali\u0161nih ku\u0107a (kako se obi\u010dno naziva devetnaestostoljetne komade pisane posljednjih godina) vide ne samo razlog nemo\u0107i u kazali\u0161nom \u017eivotu, ve\u0107 i opasnost za poljsku kulturu.<\/p>\n\n\n\n

Smatramo da je teza o autonomnosti umjetnosti kazali\u0161ta danas ve\u0107 o\u010dita i ne samo da ne zahtijeva specijalne dokaze, ve\u0107 zvu\u010di naivno i banalno; pa to je slu\u017ebena religija svih scena (naro\u010dito onih koje imaju avangardne ambicije). Nismo ipak sigurni da svi ti koji govore o autonomnosti umjetnosti kazali\u0161ta shva\u0107aju \u0161to ona zna\u010di i je li geslo neovisnosti od literature, koje je vezano s postulatom stvarala\u010dke slobode, u kazali\u0161tu uop\u0107e provo\u0111eno. Daleko smo od naivnog vjerovanja da svi sve\u0107enici razumiju unutarnje proturje\u010dnosti religije, a time nam je jo\u0161 te\u017ee prihvatiti da bezli\u010dna masa vjernika mo\u017ee primijetiti nedosljednosti u rije\u010dima i djelovanju svojih vo\u0111a. <\/p>\n\n\n\n

Konvencija dana\u0161njeg kazali\u0161ta najve\u0107im se dijelom rodila iz opozicije prema koncepciji realisti\u010dkog kazali\u0161ta koje deklarira svoje slu\u017eenje literaturi, dakle koje eksponira rije\u010d i koje je stjecalo vode\u0107u ulogu. S druge strane kazali\u0161te koje je okru\u017eivalo rije\u010d gotovo religijskim po\u0161tivanjem, ophode\u0107i se prema njoj kao prema feti\u0161u, kao da \u017eeli spasiti kredit koji je samo dalo tekstu, te\u017eilo je da upotpuni rije\u010di dodatnim, svima shvatljivim i jednozna\u010dnim informacijama \u2013 otuda iluzionizam, poku\u0161aj reproduciranja \u201ekomadi\u0107a \u017eivota\u201c na sceni, dakle izjedna\u010davanja svakodnevnog jezika s kazali\u0161nim jezikom, poku\u0161aj da postane \u201e\u010ditljiv u zna\u010denjima\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Kao reakcija na opisani model realisti\u010dkog kazali\u0161ta na po\u010detku \u00adna\u0161eg stolje\u0107a je stvorena koncepcija autonomi\u010dnog, antiliterarnog kazali\u0161ta koje, svjesno ignoriraju\u0107i mogu\u0107nosti povezanosti sa \u017eivotnom supstancijom i podcrtavaju\u0107i provaliju koja dijeli umjetnost i \u017eivot, istovremeno progla\u0161ava stvarala\u010dku slobodu, nu\u017enost oslobo\u0111enja od dominacije dramaturga, a u ekstremnim slu\u010dajevima prekidanje svake veze s literaturom. Na taj na\u010din, zahvaljuju\u0107i neovisnosti koju su dobili stvaratelji kazali\u0161ta, zahvaljuju\u0107i stvorenom pravu na slobodno upotrebljavanje teksta, moglo se roditi, ili jo\u0161 bolje preporoditi kazali\u0161te kao zasebna grana umjetnosti; kao muzika, slikarstvo ili literatura. To ne zna\u010di da taj proces daje neovisnost kazali\u0161tu u odnosu na dramu, pove\u0107ala se samo mogu\u0107nost me\u0111usobnih odnosa kazali\u0161ta i literature, \u0161to je o\u010dito ako se uzme u obzir da je negacija, polemika, stvaranje \u201epored teksta\u201c ili \u201eprotiv teksta\u201c tako\u0111er forma povezanosti s tekstom. Uz to, upravo je literatura osnova djelovanja kazali\u0161ta; njegov je uzrok, izvr\u0161itelj, autor teksta, knji\u017eevnik. <\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dak je o\u010dit: govore\u0107i o posebnosti kazali\u0161ta ne negiramo njegove veze s drugim umjetnostima, zaklju\u010dujemo samo da se kazali\u0161te koristi posebnim, samo njemu svojstvenim jezikom, upotrebljava sistem znakova u kojima je rije\u010d, literatura, jedan od elemenata me\u0111u koje spadaju i gesta, pokret, muzika, scenografija itd. Ulaze\u0107i u relacije privla\u010denja i odbijanja, stvaraju kazali\u0161ni znak. To ipak ne rje\u0161ava pitanje misaone samostalnosti kazali\u0161ta. U primjeru odnosa kazali\u0161te \u2013 literatura mo\u017eemo govoriti o slobodi kazali\u0161ta u izboru preno\u0161enja jezika literature na jezik scene, ali rijetko i o filozofskoj neovisnosti kazali\u0161ta. Ta posljednja je, istina, mogu\u0107a bez kidanja veza s postoje\u0107om literaturom, \u010dak i njihovim ja\u010danjem zahvaljuju\u0107i kori\u0161tenju svih mogu\u0107ih napetosti izme\u0111u teksta i drugih strukturalnih elemenata, ali u kontekstu prakse mo\u017eemo takav slu\u010daj smatrati vi\u0161e iznimkom koja potvr\u0111uje tu\u017eno pravilo.<\/p>\n\n\n\n

Prirodna je potreba gotovo svake umjetnosti, svakog umjetnika, te\u017enja da se sporazumi s gledateljem bez suvi\u0161nih posrednika, bez ikakvog posredni\u0161tva. Kazali\u0161te, kao svaka druga umjetnost, ima pravo i obvezu samoodre\u0111enja i manifestiranja vlastitog stava prema stvarnosti; glumac i re\u017eiser imaju iste kompetencije kao i pisac, slikar ili glazbenik. \u010cini se da su se upravo iz potrebe privatne manifestacije vlastite osobnosti, iz te\u017enje za spontano\u0161\u0107u, iz iskrene i nesputane glume koja je izraz \u010dovje\u010dnosti, iz osje\u0107aja nu\u017enosti odbacivanja masaka, dru\u0161tvenih, tradicijskih i kulturolo\u0161kih uloga i iz nu\u017ede verifikacije mitova, kolektivne vjere i stereotipova stvorile najva\u017enije kazali\u0161ne manifestacije na prijelomu \u0161ezdesetih i sedamdesetih. Naj\u017eivlje tendencije u kazali\u0161tu koje vode tome da odbacimo sve neugodne veze koje nas ograni\u010davaju ( pa tako i kazali\u0161ne konvencije) morale su dovesti do odustajanja od drame i unaprijed zadanog knji\u017eevnog teksta koji treba realizirati. To da posljednjih godina nije nastao pored kazali\u0161ta novi tip drame nije krivica niti teatra niti literature, nije rezultat navodnog nedostatka zajedni\u010dkih interesa i ciljeva mlade literature i novog kazali\u0161ta \u2013 jednostavno, ovaj teatar nije trebao, nije \u017eelio realizirati nikakvu dramu. Smatramo da je to razumljivo: kazali\u0161te, grupa ljudi koji rade zajedno, mora se odrediti u odnosu na stvarnost, a ne u odnosu na viziju svijeta drame, a samo to je u svojoj biti svaka inscenizacija drame.<\/p>\n\n\n\n

Repertoar studentskog kazali\u0161ta se jo\u0161 prije nekoliko godina temeljio na adaptacijama \u2013 proze, poezije i… drame. Tra\u017eenje vlastite osobnosti ograni\u010davalo se tada na odre\u0111ivanje odnosa prema postoje\u0107oj umjetnosti. Rezultat je bilo ograni\u010denje samog sebe na stvaranje novih formi i sredstava komunikacije samo za preuzimane sadr\u017eaje iz literature. Programska \u201eantiliterarnost\u201c teksta svodila se na razbijanje tradicionalnih kazali\u0161nih konvencija \u201epri\u0161ivenih\u201c konkretnim djelima ili vrstama djela, provjeravanja scenskih mogu\u0107nosti djela namijenjenih lektiri ili provjere sadr\u017eaja literature. Tu su eksperimenti ipak uglavnom i\u0161li u smjeru zabavnih spektakala ili do stilizacije koja je negiranje te\u017enje tra\u017eenja istine \u2013 glavnog cilja umjetnosti koji je ponovo vra\u0107en posljednjih godina. I zato studentski teatar ostaje u programskom neslaganju s trendovima prethodnih godina.<\/p>\n\n\n\n

Spomenuta slika je naravno pojednostavljena \u2013 blisku pro\u0161lost studentskog teatra jednozna\u010dno se na sre\u0107u ne mo\u017ee ocjenjivati. Treba podcrtati da bez naru\u0161avanja tradicionalnih kazali\u0161nih konvencija, bez prevrednovanja tradicionalne uloge literature u kazali\u0161tu (\u010dega je vanjskim, ali va\u017enim izrazom bilo likvidiranje termina \u201erepertoar\u201c koji je prestao imati bilo kakvo zna\u010denje), dakle bez iskustava prve polovice \u0161ezdesetih, dana\u0161nja dostignu\u0107a ne bi bila mogu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Prve probe izlaska iz glavnog kruga djelovanja protiv dominiraju\u0107ih pravila ostvarivale su se ponekad inspirirane literaturom i uz pomo\u0107 literature \u2013 i protiv literature istovremeno. Dosta osobna, ali za nas, za ansambl Teatra osmog dana naro\u010dito va\u017ena proba je bila druga verzija Elegije o hetmanu<\/em>[1] (tekst \u017deromskog), u kojoj smo nacionalnu simboliku i domoljubnu frazeologiju suprotstavili radnji koja je rodila iz Ferdydurke<\/em>. Ovaj zahvat, naizgled besmislen, pokazao se zna\u010denjski i idejno to\u010dnim i poticajnim, barem za one gledatelje kojima sama ideja \u201eprofaniranja\u201c klasi\u010dnog knji\u017eevnog djela i domoljubnih stereotipa nije bila \u0161okantna i uvredljiva u tolikoj mjeri da bi im onemogu\u0107ila percepciju.<\/p>\n\n\n\n

Promjene posljednjih godina sastojale su se \u2013 najop\u0107enitije govore\u0107i \u2013 na pomicanju zainteresiranosti s unutarnjih problema umjetnosti na stvarnost; zato je ovdje nu\u017eno re\u0107i da je glavna istra\u017eiva\u010dka kategorija novog kazali\u0161ta njegov odnos prema stvarnosti i na\u0161e diskusije o literaturi  u tom kazali\u0161tu imaju usputni i dodatni karakter.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eemo razlikovati tri osnovne tendencije, na\u010dine komponiranja teksta (knji\u017eevnog, novinarskog ili samo \u201e\u017eivotnog\u201c) u najva\u017enijim studentskim predstavama posljednjih godina. To su: kola\u017e, kori\u0161tenje poezije i kona\u010dno poku\u0161aj pisanja vlastitog teksta. Metode stvaranja partiture rije\u010di su naravno razli\u010dite u svakoj predstavi. Ipak odre\u0111ene \u201etipi\u010dne\u201c karakteristike se mogu izdvojiti.<\/p>\n\n\n\n

\"Lech
Lech Raczak, foto: dzieje.pl<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Porijeklo metode kola\u017ea mo\u017eemo tra\u017eiti u tradicionalnoj kazali\u0161noj slagalici. \u010cini se ipak da je to djelovanje znanstveno malo vrijedno. Jo\u0161 vi\u0161e iz razloga \u0161to dublja analiza pokazuje da kazali\u0161ni kola\u017e Teatra STU, Teatra 77 ili Teatra osmog dana ostaje u opoziciji u odnosu na formu koja je poznata iz rada stotina amaterskih kazali\u0161ta ili televizije. Poetika suvremenog \u201ekazali\u0161ta \u010dinjenice\u201c gradi se na principu unutarnjih antinomija, borbe suprotstavljenih napetosti, \u010dinjenica, informacija, komentara, manifesta, govorenih i tjelesnih, fizi\u010dkih gluma\u010dkih manifestacija; koristi se tehnikom kontrapunkta; mije\u0161a grotesku s ozbiljno\u0161\u0107u, farsu s tragedijom. Na tekstualnom planu velika literatura se susre\u0107e s banalnom informacijom iz novina, stereotipni publicisti\u010dki tekst sa stihom, a sve to dobiva i nova zna\u010denja u sudaru s gluma\u010dkim djelovanjem. Sve to slu\u017ei osvje\u0161tavanju ovisnosti koja postoji me\u0111u raznim, naizgled udaljenim doga\u0111ajima, predla\u017ee dijalekti\u010dku viziju svijeta, odra\u017eava slo\u017eenu strukturu stvarnosti. I upravo ovaj odnos prema strukturi stvarnosti, strukturi povijesnog procesa \u010dini temeljnu razliku izme\u0111u studentskog kazali\u0161ta i tradicionalnog \u201ekazali\u0161ta \u010dinjenice\u201c, koji se oslanja na hvatanje komadi\u0107a povijesnog procesa ili supstancije \u017eivota. Uvod u…<\/em>[2] i Lokalni o\u010devid<\/em>[3], Padanje<\/em>[4] i Poljska sanjarica<\/em>[5], Krug ili triptik<\/em>[6] i Retrospektiva<\/em>[7] neusporedive su s drugim amaterskim inscenizacijama, pa i sa izuzetnom dokumentarnom monta\u017eom Antczaka[8], ne samo iz razloga druga\u010dije glume, forme inscenizacije, na\u010dina postojanja u odnosu na gledatelja, i ne samo zbog temeljnog, da ne ka\u017eemo buntovni\u010dkog odnosa prema stvarnosti, nego prije svega zbog u osnovi razli\u010ditog mi\u0161ljenja uop\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Iz toga proizlazi i razli\u010dit kod oba tipa \u201ekazali\u0161ta \u010dinjenice\u201c tok stvarala\u010dkog procesa. Kod tradicionalnog kazali\u0161ta koje tekstualni materijal spaja tematskom spajalicom, pisanjem scenarija za stolom \u2013 \u0161to nije dio kazali\u0161ta \u2013 kre\u0107e rad na predstavi. Kod studentskih kazali\u0161ta scenarij je ovisan o tijeku rada cijele grupe, \u010desto je te\u0161ko uop\u0107e odijeliti etapu rada na tekstu, tim prije \u0161to je u susretu s glumcima, s kazali\u0161nom materijom, tekstualni predlo\u017eak stalno podlo\u017ean bitnim, temeljnim izmjenama.<\/p>\n\n\n\n

Kazali\u0161ni kola\u017e mo\u017ee se ograni\u010davati i na tekstualni materijal koji je homogeniji od ranije re\u010denog. Kod Poljske sanjarice<\/em> Teatra STU bili su to fragmenti literature, djela koja su imala najve\u0107e zna\u010denje za stvaranje stereotipa poljskosti i koja o tom stereotipu diskutiraju. Tetar STU nije linearno \u201epreveo\u201c iskori\u0161tene fragmente na jezik kazali\u0161ta jer glavna pa\u017enja realizatora predstave  nije bila usmjerena na rije\u010d, ve\u0107 na mitove, simbole, koji su kroz literaturu \u201e\u010duvani\u201c i ljudske stavove kojih rezultat mo\u017ee biti literatura. Dakle, struktura Poljske sanjarice<\/em> nije nastala kao rezultat dodavanja knji\u017eevnih i kazali\u0161nih fragmenata. \u010cimbenik koji ju je izgradio bila je igra napetosti izme\u0111u tekstova samih, tekstova i akcije, tradicije utjelovljene u tekstovima koja o\u017eivljava u kazali\u0161nom djelovanju glumaca i u gledali\u0161tu i suvremenosti dijela tekstova.<\/p>\n\n\n\n

Osnovne karakteristike poetike kola\u017ea mo\u017eemo primijetiti u predstavama koje koriste jednorodni literarni materijal \u2013 pjesme mladih pjesnika. Na\u010din postojanja poezije u kazali\u0161tu \u2013 druga\u010diji nego u dotada\u0161njoj praksi tzv. \u201eteatra poezije\u201c \u2013 mo\u017eemo analizirati na primjeru predstave Jednim dahom<\/em>[9] Teatra osmog dana.<\/p>\n\n\n\n

Predstava je nastala bez teksta. U prvoj fazi rad se sastojao od tra\u017eenja situacija kroz koje mo\u017eemo izraziti nama najva\u017enije probleme \u2013 nas same. Istovremeno se odvijalo dola\u017eenje do stihova Stanislawa Baranczaka, koji su kasnije bili \u201enavu\u010deni\u201c na strukturu koja je nastajala. Teatar nije reproducirao poetiku stihova \u2013rije\u010dima je samo davao fizi\u010dku pojavu, konfrontirao zvuk i zna\u010denja s njihovim materijalnim odre\u0111enjem, davao im nova zna\u010denja u sudaru sa situacijom koja je izvan teksta, s kazali\u0161nim centrom za davanje krvi. Smatramo da je predstava bila duhovno vjerna poeziji, \u010dak i onda kada smo svjesno naru\u0161avali strukturu rije\u010di i slike, kada je tekst ostajao u suprotnosti s akcijom, kada smo mijenjali zna\u010denja poezije, kada smo svjesno govorili stihove na taj na\u010din da zazvu\u010de la\u017eno. Kori\u0161teni na taj na\u010din zazvu\u010dali su sna\u017enije i sigurnije, srasli su u potpunosti s teatrom. Bilo je to mogu\u0107e jo\u0161 vi\u0161e iz razloga \u0161to izme\u0111u Baranczakowe poezije i na\u0161eg kazali\u0161ta postoje dodatne, sna\u017ene veze: u sredi\u0161tu pa\u017enje su sli\u010dni problemi, sli\u010dan umjetni\u010dki program, koncepcija dru\u0161tvene uloge umjetnosti, sli\u010dan svjetonazor. Na\u010delo prema kojem je u predstavi postojao tekst rasprostranjivalo se na ostale elemente kazali\u0161ne strukture predstave Jednim dahom <\/em>i organski je proizlazilo iz svjetonazora stvaratelja.<\/p>\n\n\n\n

To \u0161to smo napisali o predstavi s tekstovima Baranczaka mo\u017eemo primijeniti i na Integraciju, <\/em>sljede\u0107u realizaciju baziranu na stihovima, koju je realizirao Teatar osmog dana[10] (u suradnji s jazz ansamblom Laboratorium i Likovnom grupom Iznova), kao i na predstave Studija Proba, Univerziteta \u0141odz. Izbor stihova mladih pjesnika nije bio slu\u010dajan \u2013 radilo se o poeziji koja demaskira sistem mi\u0161ljenja ustaljen u jeziku, o mehanizmu magi\u010dnog djelovanja rije\u010di. O poeziji koja stavlja u sumnju samu stvarnost. I koja se ne pokorava sve prisutnijem procesu potpadanja stereotipima mi\u0161ljenja.<\/p>\n\n\n\n

Name\u0107e se na ovom mjestu digresija koja, \u010dini se, zahtijeva posebnu pa\u017enju: djelovanje studentskog teatra sli\u010dno je te\u017enjama drugih mladih umjetnika, jedan je od izraza posebne umjetnosti tog pokoljenja.<\/p>\n\n\n\n

I metoda kazali\u0161nog kola\u017ea (o kojoj smo kratko govorili, ne samo na tekstualnom nivou), kao i predstave koje koriste poeziju (koje isto tako, analiziraju\u0107i njihovu strukturu u cjelini, mo\u017eemo tretirati kao kola\u017e), sigurno su izraz \u010de\u017enje kazali\u0161ta za vlastitim tekstom koji pripada grupi autora teksta, do stvaranja cijele predstave, pa tako i teksta. Ipak, takva situacija nije vi\u0161e uvijek mogu\u0107a. Ali, \u010dini se, a uvjerava nas u to i vlastito iskustvo s na\u0161om najnovijom predstavom Lokalni o\u010devid<\/em>, da upravo u kazali\u0161tu nastaje nova drama. Jedino \u0161to \u0107e, najvjerojatnije, ova drama, zapisana i tiskana, biti prihva\u0107ena kao literarno djelo (kao i filmski scenarij), ali ne\u0107e (kao niti filmski scenarij) mo\u0107i postati temelj za inscenaciju druga\u010diju od one iz koje je nastala. A djelovanje Teatra Pleonazmus[11] i informacije o pripremama drugih grupa dokazuju da to o \u010demu pi\u0161em u budu\u0107em vremenu ve\u0107 postoji.<\/p>\n\n\n\n

Kazali\u0161te po svojoj prirodi te\u017ei polifoniji. Faktura predstave u kojoj je svaki od znakovnih podsistema ravnopravan i tek u kontaktu i opoziciji stvara kazali\u0161ni znak, isto tako tra\u017ei rije\u010d. Kazali\u0161te ne odustaje od literature. Mora samo odbaciti ono \u0161to je mrtvo. Zato odustaje od tradicionalne dramaturgije koja je temeljena na akciji, intrigi, peripetijama fiktivnih likova. I zato umjesto da adaptira tradicionalnu epsku pri\u010du izabire poeziju. Konstrukcija predstave nalikuje u odre\u0111enom smislu pjesmi; ispunjena zna\u010denjima, \u201eigra se\u201c unutarnjim suprotnostima jezika koji je vi\u0161ezna\u010dan. Te\u017ee\u0107i spontanosti, puno\u0107i izraza, kazali\u0161te se mora osloboditi od posrednika. Zato se dramaturgija koja se stvara kroz kazali\u0161te oslanja na ono \u0161to proizilazi neposredno iz \u017eivota, \u0161to govori o \u010dovjeku, o njegovom \u201esada\u201c \u2013 \u0161to je u predstavi \u017eivot. Scenarij ili drama koji nastaju u kazali\u0161tu mogu postojati i u formi knjige, ali je to tada knji\u017eevno djelo i ne pripada kazali\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n

Govore\u0107i o novom kazali\u0161tu, ograni\u010dili smo se na nekoliko studentskih grupa, ne govore\u0107i o izuzetnim uspjesima drugih umjetnika koji su omogu\u0107ili nastanak studentskog kazali\u0161ta ili koji su ispred fenomena o kome govorimo. Treba jo\u0161 jednom naglasiti da ne mo\u017eemo dovoljno istaknuti koliko su zna\u010denje za studentsko kazali\u0161te imala ranija kazali\u0161na iskustva vezana uz mogu\u0107nosti kori\u0161tenja kazali\u0161nog prostora, refleksije nad glumom, funkciju literature u kazali\u0161tu, odnos umjetnosti i izvankazali\u0161ne stvarnosti.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju, treba jo\u0161 jednom podcrtati da odnos kazali\u0161nih umjetnika prema tekstu mo\u017ee biti uvjerljiv dokaz svjetonazora, \u0161to ipak ne zna\u010di da vrste veza literature i kazali\u0161ta odre\u0111uju osnovne linije podjele. Niti sli\u010dnost na\u010dina kazali\u0161ne strukture sa strukturom literarnog teksta ili njen nedostatak, niti to je li predstava pjevana ili govorena, je li bez rije\u010di, je li epska ili lirska, ve\u0107 odnos kazali\u0161ta prema stvarnosti ozna\u010dava istinsku liniju podjele. Zato ortodoksne diskusije na staru temu \u201eteatar i literatura\u201c imaju u pravilu uzro\u010dni karakter i njihovo je zna\u010denje dosta ograni\u010deno.  (\u201eScena\u201c 1974)     <\/p>\n\n\n\n

                  <\/p>\n\n\n\n

 <\/strong>[1] Premijera Elegije o hetmanu<\/em> prema tekstovima Stefana \u017deromskog i Tadeusza Gajce je odr\u017eana u Studentskom Teatru Osmog Dana u Poznanu 2. svibnja  1969. godine; scenarij i re\u017eija Zbigniew Spychalski i Lech Raczak.<\/p>\n\n\n\n

[2] Premijera Uvoda u…<\/em> prema teksovima Fjodora Dostojevskog, Bohdana Drozdovskog, Vladimira Lenjina, Mikolaja Kononova i drugih odr\u017eana je u Studentskom Teatru Osmog Dana u Poznanu 28. travnja 1970 godine; scenarij i realizacija grupa, re\u017eija Lech Raczak.<\/p>\n\n\n\n

[3] Premijera Lokalnog o\u010devida<\/em> prema tekstovima Alberta Camusa, Julijana Kornhausera, Williama Faulknera, a tako\u0111er i fragmenata Biblije i novinskih \u010dlanaka odr\u017eana je u Teatru Osmog Dana u Poznanu 10. srpnja 1973.godine; scenarij i realizacija grupa; re\u017eija Lech Raczak.<\/p>\n\n\n\n

[4] Padanje<\/em> \u2013 predstava Studentskog teatra STU iz Krakowa,  scenarij prema motivima poeme Tadeusza Ro\u017eevi\u010da, fragmenata tekstova Charlesa Baudelaira, Ernesta Brylla, Allena Ginsberga, Maksima Gorkog, Vladimira Lenjina, Leszeka A. Moczulskog, Jeana Paula Sartrea i tekstova politi\u010dkih govora i novinskih \u010dlanaka \u2013 uredili Edward Chudzinski, Krzysztof Jasinski. Krzystof Miklaszewski; inscenizacija i re\u017eija Krzysztof Jasinski; premijera u Rotterdamu u rujnu 1970., slijede\u0107a 18. prosinca 1970.godine na VII Kazali\u0161nim susretima u Lodzi (glavna nagrada).<\/p>\n\n\n\n

[5] Poljska sanjarica \u2013<\/em> predstava Tetra STU iz Krakova, scenarij \u2013 prema tekstovima Adama Mickiewicza, Juliusza Slowackog, Cypriana Norwida, Stanislawa Wyspianskog, Juliusza Kadena-Bandorowskog, Witolda Gombrowicza, Stanislawa Dygata, Tadeusza Konwickog, Slawomira Mro\u017eeka, Leszeka A. Moczulskog i drugih \u2013 uredili Edward Chudzinski i Krzysztof Miklaszewski; inscenizacija i re\u017eija Krzysztof Jasinski; premijera prosinac 1971. na VIII Kazali\u0161nim susretima u Lodzi.<\/p>\n\n\n\n

 [6] Krug ili triptik<\/em> \u2013 predstava studentskog Teatra 77 iz Lodzi, scenarij i inscenizacija Ryszard Bigosinski i Zdzislaw Hejduk; premijera u listopadu 1971.<\/p>\n\n\n\n

[7] Retrospektiva<\/em> \u2013 predstava Teatra 77 iz Lodzi, scenarij Ryszard Bigosinski, Pawel Chmielewski, Zdzislaw Hejduk; inscenizacija Ryszard Bigosinski i Zdzislaw Hejduk; premijera prosinac 1973.<\/p>\n\n\n\n

[8] Radi se o televizijskoj predstavi Norimber\u0161ki epilog<\/em> prema scenariju i u re\u017eiji Jerzy Antczaka; emitirano 24. listopada 1969. godine.<\/p>\n\n\n\n

[9] Premijera Jednim dahom<\/em> prema stihovima Stanislawa Baranczaka, Wita Jaworskog, Krzysztofa Karaska, Julijana Kornhausera, Ryszarda Krynickog, Jaroslawa Markiewicza, Stanislawa Sabro i Adama Zagajewskog odr\u017eana je 21. listopada 1972. godine u Wroclawu; scenarij i re\u017eija Lech Raczak.<\/p>\n\n\n\n

[11] Studentsko kazali\u0161te koje su osnovali Jacek Bieriezin, Zdzislaw Jasku\u0142a, Pawel Nowicki i Witold Su\u0142kowski, djelovalo u \u0141odzi od 1970-1976.<\/p>\n\n\n\n

[12] Kazali\u0161te studenata Jagiellonskog univerziteta koje je djelovalo od 1970-1976. godine u Krakowu pod vodstvom Ryszarda Majora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Lech Raczak \/ Kazali\u0161te ne odustaje od literature. Mora samo odbaciti ono \u0161to je mrtvo. Zato odustaje od tradicionalne dramaturgije koja je temeljena na […]<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":107,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,3],"tags":[23,24,25,26,22,27],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=94"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":392,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94\/revisions\/392"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/107"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=94"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=94"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaos.unios.hr\/artos\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=94"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}