Kulturna scena osječkog kafića “Valentino”

Autor: Marinko Plazibat /

Valentino je kao ime 1983. izmislio dizajner Predrag Došen za kafić koji je odlučio otvoriti ugostitelj Boras u preuređenom prostoru nekadašnje mesnice i sve to od njega naručio, piše o tome jedan autentični Valentinovac – povjesničar umjetnosti i viši kustos Vlastimir Kusik. Osim toga, unutrašnji plavi prostor od staklenih cigala je, podvlači Kusik, potpisao najavangardniji tadašnji, početkom 80-ih, arhitekt Dragan Kljenak Mes, danas već odavna u Kanadi.

Elegantna i stroga psihodelija toga kafića pozvala je visoko u svoj konstruktivistično uzvijeni strop novu osječku avangardu, punk i novi val, da zauzmu „svih“ 8 kvadratnim metara toga prostora i preokrenu ga u ulicu ispred, u omanje raskrižje s Reljkovićevom, koju uskoro svakoga vikenda pune stotine i stotine pa tako sve do 27. lipnja 1991., a zatim u malim otajnim skupinama dalje kroz rat i daljnja desetljeća.

U tome kafiću osječke 80-e pišu glazbene albume, slažu rockerske trojke i četvorke pa i više, smišljaju izložbe, skiciraju crteže, snimaju filmove. Prije toga, mnogi od tih umjetnika konobare u samom Valentinu, a tek kasnije su radnici, novinari, urednici, producenti, „radikalni Valentinovci“ ili pak sjajne medicinske sestre, komercijalisti, liječnice, profesori osječkog sveučilišta, privatni nakladnici i knjižari. Kultni film Osijek, petak 13, upravo tamo u ratu snima Ivan Faktor, a njegova i Zekina skupina Valentinovaca smišlja projekt Noise Slawonische Kunst pa slažu 17 nevjerojatnih kreativnih stvari – bend, koncerte, nastupe, predstave, knjige, knjige, knjige, izložbe fotografija…

Goran je Rem jedan od autora koji su upravo tamo „razgovarali“ rečenice koje će stizati u ne samo u zajedničke projekte nego i njihove umjetničke knjige. U njegovu slučaju riječ je o njegove „druge“ tri zbirke pjesama, o trilogiji iz 1985-e (Post ili past-Agregacija slova-Jesenji metak), pošto mu je prva knjiga već bila datirana u 1979-u.

Četrdeset i pet je godina i deset jezičarski zaigranih zbirki sa 700-tinjak pjesama Rem dosada potpisao, a Sanjin Sorel, pjesnik i kritičar iz Rijeke napravio najužu selekciju od 149 pjesama te ju predao časopisu Književna riječ Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga na objavljivanje urednici Vlasti Markasović. Uz dvobroju 1-2 2024. toga časopisa također su i presnimci naslovnica 10 zbirki, kao i 10 doku-snimaka Removih medijskih radova jer je osim poezije i u smjeru ispitivanja granica jezika išao jedan velik dio medijskih istraživanje toga autora (izvedba, interdrama, instalacija, postav, plakat, procesualni skupni rad). Ono jako važno za ovaj svezak je i 6 kritičarskih radova napisanih baš za ovo izdanje, kojega potpisuju prireditelj Sanjin Sorel opsežnom studijom, filozof Ivan Milenković teoremom množine subjekata, pjesnikinja Mateja Jurčević – punktiranjem punk strategije, kritičarica Darija Žilić – suglasjem o otvorenoj emo-ekspresivnosti, sociolog Točni Valentić – opisom stalnog jezičnog mijenjanja, komparatist Nedžad Ibrahimović – ukazivanjem na kompaktnost pjesmarice unikatnog autora, usprkos izboru iz više knjiga.

Uz tu zbirku tj. časopisni temat naslovljen To je materijal, Remu je ove godine izašla i posve nova zbirka pjesama, naslovljena Malo prije svega odavno smo, koja izlazi u MM biblioteci nakladnika Meandarmedia, tj kod Branka Čegeca kojega se smatra Galimardom hrvatskoga nakladništva, a u Osijeku je čest gost upravo od sredine osamdesetih, nedavno i petoljetni docent književne umjetnosti. Za tu knjigu bilježi Nedžad Ibrahimović na njenu blurbu: Remove pjesme počinju kao jezičke “provokacije”, a završavaju kao osvojena i čitatelju ponuđena sloboda. Taj pjesnički jezik odaje, p(r)okazuje i otkriva osjećaje, rafinmane, ideje, stavove, tačku promatranja subjektove ljubavi, njegovih nesagorjelih želja i postignuća (pa kamo će taj san otići?) – u skočnim slikama i zavodljivoj ritmičko-melodijskoj strukturi (mimoilazimo sve osim ritma) jedne izvanredne autorske poetike.

Kafić Valentino 31. kolovoza 2024. u 18 sati, uz pogovaratelja obje knjige pjesnika, romanopisca i književnog znanstvenika te filmologa Nedžada Ibrahimovića – studenta inače prve generacije četverogodišnje osječke kroatistike iz 1977., izvodi svoju prvi književni program, uopće i ikada. Tamo su predstavljena dva spomenuta izvanredna Remova izdanja, uz također udio urednika Branka Čegeca, kao neku vrstu nostalgijskog programa oporavka zaborava. Dakako da je Rem, sklon trilogijama, ne samo kao 1985. nego i 2005., i ove godine objavio i treću stvar – digitalno izdanje zbirke Netko na bubnjevima odsvira likovnu agoniju, potpisanu nakladničkim imenom davnog Valentinova konobara Krešimira Pintarića i njegove digitalno u Hrvatskoj najuglednije web-kuće BEK.