Autor: Luka Pavleković /
Početkom 20. stoljeća, u vrijeme kada su klasična glazba i simfonijska tradicija dominirale europskim koncertnim dvoranama, u Italiji se pojavio radikalni umjetnički pokret – futurizam. Zastupao je brzinu, tehnologiju, industriju i energiju modernog svijeta. Među njegovim najistaknutijim predstavnicima bio je Luigi Russolo (1885.–1947.), slikar, glazbenik i inovator koji je prvi odlučno proglasio – buku glazbom.
Luigi Russolo i „Umjetnost buke“
Godine 1913. Russolo je objavio manifest L’arte dei rumori (Umjetnost buke), u kojem kritizira tadašnju glazbu kao zastarjelu i nedovoljnu za izražavanje stvarnosti modernog čovjeka. Tvrdio je da tradicionalni instrumenti ne mogu prenijeti ritam, kaos i energiju industrijskog doba – svijeta prepunog strojeva, prometa i gradske vreve. Umjesto toga, predlagao je upotrebu upravo tih „neugodnih“ zvukova u novoj vrsti glazbe. Prema Russolu, industrijska buka nije neprijatelj glazbe, već njezin prirodni saveznik. Predložio je proširenje glazbenog izraza na sve zvukove stvarnog svijeta – od škripanja metala do zujanja motora i šuma mase.
Intonarumori – instrumenti budućnosti
Kako bi ostvario svoju viziju, Russolo je izumio Intonarumori – niz mehaničkih instrumenata koji su bez struje proizvodili različite vrste buke. Ti uređaji, nalik kutijama s kotačima i trubama, koristili su ručne mehanizme s polugama, žicama i membranama za proizvodnju zvukova poput škripanja, brušenja, zviždanja i udaraca. Svaki instrument bio je specijaliziran za određenu vrstu zvuka.
Prva izvedba – šok i zbunjenost
Prvi javni koncert s Intonarumori održan je 11. ožujka 1914. u milanskom Teatro dal Verme. Publika je reagirala burno: zviždanje, smijeh i negodovanje izmjenjivali su se s oduševljenjem avangardnih umjetnika i intelektualaca, koji su u Russolovoj ideji prepoznali revolucionarni potencijal. Iako bez melodije, njegova glazba posjedovala je teksturu, ritam i energiju modernog doba.
Kako su zvučali?
Russolo je skladao djela poput Risveglio di una città (Buđenje grada) i Convegno di automobili e aeroplani (Sastanak automobila i aviona), kojima je oponašao buku urbanog svijeta. Ta su djela bila svojevrsne zvučne slike gradskog života – dinamične, kaotične, industrijske.
Nasljeđe koje i danas traje
Iako su originalni instrumenti većinom izgubljeni, rekonstruirani su prema Russolovim nacrtima – osobito u projektu Luciana Chesse 2009. godine – i danas se koriste u koncertima, muzejima (npr. MoMA u New Yorku) te edukacijama na glazbenim akademijama.
Russolova ostavština i filozofija snažno su utjecale na kasniji razvoj eksperimentalne i elektroničke glazbe. Suvremeni skladatelji poput Johna Zorna i Pauline Oliveros često kombiniraju buku, improvizaciju i zvučne eksperimente, čime se izravno nadovezuju na njegovu estetiku. Ideja da „ne postoje neugodni zvukovi – samo neistraženi“ danas je temelj brojnih pravaca poput ambienta, noisea, sound arta i digitalnog dizajna zvuka.
Zaključak: Od poruge do kanona
Ono što je nekoć izazivalo šok i nevjericu danas se smatra pionirskim doprinosom zvučnoj umjetnosti. Russolo nije samo promijenio glazbu – on je proširio naše shvaćanje umjetnosti, nagovijestivši da se ljepota može pronaći i u onome što se nekad smatralo neglazbenim. Više od stoljeća kasnije, Intonarumori i dalje zvuče, podsjećajući nas da budućnost – zvuči drukčije od prošlosti.