Notan je imao priliku popričati s Mladenom, čovjekom koji skoro svakodnevno pozira za nas na osječkoj Akademiji likovnih umjetnosti . Kako, zašto, što sad i što bi bilo-kad bi bilo, ispričao nam je Mladen:

Kako se prezivate? Mi vas svi znamo kao “Mladen”.

Janošević.

Vi ste znači prvi model na Akademiji i skoro pa jedini, kako je to izgledalo na početku?

Aha, evolucija! Na vašoj školi je pofalio model. Sestra mi je tamo radila i predložila je, pošto nisam tada ništa radio, da uskočim. Nisam htio, mislio sam “neću,neću”, bilo me stid, pa me bukvalno dovukla do mjesta, nije bilo uzmaka. Kad sam odradio prvi sat, onda sam zbrojio sve u glavi i vidio da je relativno lagan posao i bolji nego teški poslovi koje sam radio ranije.

Radili ste na Školi primjenjene umjetnosti?

Škola primjenjene umjetnosti, da.

I koliko ste dugo ovdje na Akademiji?

Pa ne znam, od kad je Akademije. Ne znam koliko je to godina, nisam brojao, ali brzo mi prolazi vrijeme. Profesor iz Vinkovaca na ilustraciji, on je bio prva generacija i uvjerava me: “Pa Mladene, prošlo je već 15 godina!”. Znaš, ja sam se iznenadio, prošlo je brzo vrijeme. Problem je jedino u tome što radiš na ugovoru o djelu i kad je ferje, zimsko i ljetno ferje, onda nema posla. A sve ostalo je solidno, profesori su okej, studenti su okej.

Imate li osjećaj da ste, kroz sve ovo, naučili crtati i slikati? Svaki dan možete čuti puno savijeta.

Slušam, da, da, da. Mislim da neke stvari znam bolje od vas, recimo tehnike predmeta i automobile, jer sam iz tehničke struke pa sam imao i nacrtnu geometriju. Dakle, tehničke stvari mogu crtati jako dobro, a ljudski lik i životinje… možda da sam se okušao u tome. Prema slikarstvu ne pokazujem baš nikakav interes, ali znaš što mi se sviđa? Ima slika koje mi se dopadaju iz različitih likovnih žanrova, može biti apstrakcija, može biti hiperrealizam. Ima slika koje bi, kako kažu, mogao imati na zidu. Ja sam fan trkačih automoibila i stan mi je imao trkače automobile na zidovima, ali vjerovatno bi mogla ići i neka ovakva slika.

A mi smo shvatili da ste vi humanitarac, pogotovo kad ste spašavali patke. Možete li reći nešto više o tome? Mislim da nas je sve dirnulo što ste se dali u to.

Bio sam gore na katu, slučajno pogledao kroz prozor i vidio vas kako se okupljate dolje kod kuta zgrade i kako snimate i fotografirate nešto. Onda sam otvorio prozor i vidio sam patku s pačićima. I odmah sam shvatio problem. Ona ima male, ona može poletiti, ali brine o jatu…kako će izići? Krenula je prema drvetu, sad će vas zaobići i onda će izići, pretpostavio sam. Ima ona taj neki nagon, osjeća blizinu vode, došla je sigurno od tamo. Potrčo sam dole i rekao vam što da napravite. Blokirati onaj koridor prema cesti i tramvaju, vi ste u međuvremenu nazivali policiju, zološki?

Da, policiju, vatrogasce, sve smo zvali.

Da, da, da. Patka je u međuvremenu pronašla prolaz i odletila je preko ograde, ali pačići nisu mogli preko. Trebalo je na brzinu reagirati. Patka je bila inteligentna, držala se u prostoru između pruge i ograde. Onda sam otišao do domara, on mi je dao kutiju, ali nije shvatio da ljutu patku ne možeš staviti u kutiju, pačiće možeš. Dvije djevojke su pokupile pačiće u kutiju, pačići su pištali i ona je uzletila iznad zgrade, očito je pratila mene i kutiju. Otišao sam na jedno mjesto gdje se kupam i plivam, spustio sam se stepenicama dolje, a ona je tako inteligentno aterirala na vodu i krenula prema kutiji. To je bilo kao u nekom crtiću, kao u lijepom crtiću, takav happy end! Otvorio sam kutiju pored vode, oni su izašli u vodu, a ona im dolazi u sustret. Ma kao u najljepšem filmu! Onda su skupa otišli.

Ima i fotka, netko je uslikao tu scenu.

Ma prekrasno! Tog dana sam tako lijepo spavao. Imao sam problema sa televizorom, vratima i ključem, ali sam rekao: “E nema veze, ovo mi je tako fino sjelo!

Često spominjete studentima filmove, pa možete li sada preporučiti neke? I knjigu!

Moja sestra čita brdo literature, to je nevjerovatno. Ne čitam, informiram se preko trećeg programa HRT-a koji je pun sadržaja o literaturi, ali zato filmove robujem. Nekada počnem gledati film u 1 sat pa dođem sutra neispavam, ali nadoknadim to idućeg dana. Ali da, ako čovjek želi poraditi na sebi u nekakom intelektualnom i dukovnom smislu, mislim da je najlakši način preko filma. To može biti ekranizacija neke knjige, ne mora biti, ali da ima poruku! Na primjer, filmovi o junacima koji nam mogu biti uzor. Aleksandar Stanković ima emisiju Nedjeljom u 2, kod njega je gostovao Ivan Ramljak, autor dokumentarnog filma “Mirotvorac”. Radi se o ubojstvu Rehl-Kira, načelnika Policijske uprave osječko-baranjske. Onda, jedan film koji nije s ratnom tematikom, film “Čudo s Hudsona”, Tom Hanks igra glavnu ulogu. Zatim “Rođen 4. srpnja” s Tom Cruisom, zašto je on interesantan za omladinu? Zato što u njemu studenti mogu vidjeti koliko su socijalno i politički osviješteni i revolucionarni bili ti studenti u ono vrijeme tamo, za razliku od današnjih generacija koje su pasivne i nezainteresirane.

Osjećate li kao da su se studenti promijenili? Vidite li promjene u generacijama?

To je prekratki vremenski period da bi čovjek mogao sebe uobraziti, bolje da se uputite nekome sa studija teologije i filozofije, oni se bave takvim temama. Ne bi si umislio da sam uvidio neke promjene, ali viđam različite studente. Postoje različiti studenati, ima vas koji ste došle s namjerom da naučite, znate što hoćete i vrijedni ste, ali ima nekih kojima je ovo samo neka prolazna stvar u životu. Dakle, profesor vam pomaže, a neki drže slušalice u ušima. Onda imate profesoricu koja vam kaže da ne nosite slušalice u uhu, jer ono što govori jednome – govori svima. Dakle, uvijek možete pokupiti neko znanje, ne mora biti direktno upućeno vama, ali bilo bi dobro da čujete što se govori kolegama. Ima različitih pritupa profesora prema vama.

Kako se osjećate oko toga što postoji već otprilike 100.00 crteža vas?

Pa baš nikako. Da nisam ja, bio bi netko drugi.

Zamislite da civilizacija zamre i dođu vanzemaljci i vide 100.00 crteža vas, bili biste kao neko božanstvo, kao da je kult ličnosti oko vas!

Čuo sam to već, ali…ma ne, olovka će izblijediti, papir će izblijediti.

Ali vaša uloga je bitna, bez vas mi ne bi znali toliko dobro raditi. Nije ni toliko lagano biti model.

Hvala Vam Mladene!