Izme\u0111u ostalih, u uvodu je rije\u010d o poznatim taksidermistima Ronaldu Howardu i Lukasu Dittertu koji imaju bitno razli\u010dit pristup taksidermiji, \u0161to na samom otvaranju predstave umna\u017ea stav i razmi\u0161ljanje o toj profesiji. Howard ima veliku ljubav prema taksidermiji kao na\u010dinu o\u010duvanja tijela ze\u010deva koje ze\u010deve prikuplja na \u201eeti\u010dki\u201c na\u010din. Naime, njegovi modeli su isklju\u010divo \u017eivine ubijene na cesti ili prona\u0111ene u \u0161umi. Pod eti\u010dkim ovdje se smatra da ih nije on sam ubio, iako su usmr\u0107ene ljudskim djelovanjem. S druge strane, Dittert se bavi lovom i u\u017eiva u lovu na ze\u010deve koje nakon toga sam obra\u0111uje \u2013 ko\u017eu ostavlja za preparaciju, meso jede, a kosti melje kako bi slu\u017eile za gnojivo. U uvodnim minutama saznajemo j da je od devet prikazanih ze\u010deva, dvoje ubijeno uglji\u010dnim dioksidom jer su uzgajani za svrhe maloprodaje.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Nakon kratkog, ali sablasnog uvoda kojeg su izrecitirali glumci i animatori Asja Kahrimanovi\u0107 Babnik, Iztok Lu\u017ear<\/strong> i Zala Ana \u0160tiglic<\/strong>, zaranjamo u etide svakodnevnih \u017eivota ze\u010deva pred nama. Koristim izraz \u201esablasno\u201c jer su glumci potpuno ozbiljno iznijeli tekst na polumra\u010dnoj sceni s reflektorima usmjerenima prema njima i ze\u010devima (dizajn rasvjete Gregor Kuhar<\/strong>), \u0161to je dodatno poja\u010dalo dimenziju ozbiljnosti ove teme. Valjalo bi napomenuti da je predstava bila veliki izazov i za glumce jer su pojedinci, kako smo naknadno saznali iz razgovora s autorima i izvo\u0111a\u010dima, duboko vezani za \u017eivotinje, \u0161to predstavi dodaje jedan dublji sloj moralnosti.<\/p>\n\n\n\n Animaciju prepariranih ze\u010deva u predstavi su izvodili glumci \u010dija se prisutnost na sceni nije osjetila. Izvrsnost animacije bila je zaista zavidna. Iako ih je troje animiralo razli\u010dite dijelove istoga zeca, animacija je bila \u010dista, bez zastoja i gre\u0161ki, izvedena s potpunim fokusom. Da nisam znala da je rije\u010d o predstavi, mislila bih da gledam dokumentarac na TV programu. To mo\u017ee biti i potpomognuto medijem u kojem se predstava izvodila jer je fokus kamere bio isklju\u010divo na ze\u010devima. Skoro potpuna prilago\u0111enost mediju videa i prikaz detalja ze\u010deva dopustili su gledateljima potpuni \u201eulaz\u201c u \u017eivote kojih, na\u017ealost, vi\u0161e nema.<\/p>\n\n\n\n Still Life<\/em> nije predstava napetog ritma i velikih i\u0161\u010dekivanja. Umjesto toga, u njoj se pro\u017eimaju osje\u0107aj budnosti, saznanja i shva\u0107anja. Gledateljima se daje vrijeme za promi\u0161ljanje o \u010dinu ubojstva nedu\u017enih \u017eivota koje upravo gledamo na ekranu. Na\u0161a svijest usmjerava se prema problemu pred nama. \u010cinjenica je da su ti ze\u010devi ve\u0107 dugo mrtvi, no u etidama ih vidimo kako se umivaju, skaku\u0107u po livadi, jedu i tresu se u strahu od smrti. Svaki trenutak je prikazan ekstremnim naturalizmom i ti ze\u010devi vi\u0161e nisu mrtvi, ve\u0107 ponovno o\u017eivjeli. Predstava mi predstavlja jo\u0161 nevi\u0111eno iskustvo i voljela bih da je vi\u0161e ljudi vidi i zapita se nekoliko pitanja koja \u0107e im se ukazati tokom ove predstave. Tako \u0107u i ja zavr\u0161iti svoja razmi\u0161ljanja pitanjem. Mo\u017eda \u0107e biti malo kontroverzno, ali \u0107u ga svejedno postaviti. Da je rije\u010d o \u010dovjeku, biste li ga dali taksidermistu da ga o\u010duva? Da vje\u010dno \u017eivi s vama? Ako ne, za\u0161to onda to isto radimo sa \u017eivotinjama?<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tekst: Dorija Lilion Still Life je lutkarska predstava dokumentarnog tipa koja se bavi moralnom i eti\u010dkom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":24,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16,14],"tags":[11,2,3,9,10,4,8,5,6,7],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=23"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":74,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23\/revisions\/74"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/24"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=23"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=23"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=23"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/still.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.uaos.unios.hr\/notan\/wp-content\/uploads\/2025\/04\/0001_still-life_1620733649.jpg\")