Autor: Marin Buovac /
Izbor poštanskih maraka obuhvaćenih ovim pregledom povezuje tri motiva prirodne i kulturne baštine koji na relativno ograničenom prostoru Ličko-senjske županije svjedoče o iznimnoj krajobraznoj i biološkoj raznolikosti ovog dijela Hrvatske. Riječ je o motivima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Nacionalnog parka Plitvička jezera te lunskih maslina na otoku Pagu, koji predstavljaju različite, ali međusobno povezane oblike prirodne baštine.
Posebnu vrijednost odabranim lokalitetima daje njihov nacionalni i međunarodni status zaštite. Plitvička jezera i Sjeverni Velebit predstavljaju područja od osobite važnosti za očuvanje prirodnih ekosustava, dok je širi velebitski prostor uključen u UNESCO-ov program rezervata biosfere. Plitvička jezera dodatno imaju status lokaliteta upisanog na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Lunski maslinici, s druge strane, predstavljaju rijedak primjer očuvane populacije samoniklih maslina i vrijedan spoj prirodne, krajobrazne i tradicijske baštine.
Promatranje navedenih lokaliteta kroz filatelistička izdanja omogućuje sagledavanje poštanske marke ne samo kao sredstva poštanskog prometa, nego i kao medija vizualne komunikacije i predstavljanja nacionalne baštine. Odabirom karakterističnih motiva prirodnih lokaliteta poštanska izdanja pridonose njihovoj javnoj prepoznatljivosti i dokumentiraju način na koji se pojedine sastavnice prirodne baštine interpretiraju i predstavljaju široj javnosti.
U radu se stoga analiziraju tri filatelistička izdanja Hrvatske pošte posvećena navedenim prirodnim vrijednostima, s naglaskom na njihove temeljne prirodne, krajobrazne i kulturne značajke te na način njihova predstavljanja kroz motive poštanskih maraka.
Nacionalni park Sjeverni Velebit
Poštanska marka s motivom Nacionalnog parka Sjeverni Velebit izdana je 29. kolovoza 2019. godine u okviru zajedničkog izdanja Republike Hrvatske i Republike Koreje. Hrvatski motiv predstavlja Nacionalni park Sjeverni Velebit, dok je korejska marka posvećena Nacionalnom parku Seoraksan. Marke su tiskane u arčićima od devet primjeraka, a uz izdanje je pripremljena i prigodna omotnica prvog dana (FDC).
Marka nosi oznaku 1220 i nominalnu vrijednost od 8,60 kuna. Njezin dizajn potpisuje splitski dizajner Duje Šegvić. Tiskana je višebojnom ofsetnom tehnikom u tiskari AKD d.o.o. u Zagrebu, na bijelom, gumiranom papiru gramature 102 g. Dimenzije marke iznose 42,60 × 35,50 mm, uz češljasto zupčanje 14. Naklada je iznosila 150.000 primjeraka.
Motiv marke povezan je s prirodnom i krajobraznom vrijednošću Sjevernog Velebita, područja koje predstavlja dio najvećeg hrvatskog planinskog sustava. Velebit ima izrazito geografsko i ekološko značenje jer se pruža kao prirodna prijelazna zona između kontinentalnog i mediteranskog prostora Hrvatske. Zbog iznimnih prirodnih obilježja cijeli je velebitski prostor 1978. godine uvršten u UNESCO-ovu mrežu rezervata biosfere, dok je sjeverni dio planine 1999. godine proglašen nacionalnim parkom. Nacionalni park Sjeverni Velebit obuhvaća približno 109 km².
Prirodnu posebnost područja određuju složena geološka građa, razvijeni krški reljef te velika raznolikost staništa. Velebit je pretežito izgrađen od karbonatnih sedimentnih stijena, čiji su dugotrajni razvoj i djelovanje egzogenih procesa oblikovali brojne krške pojave. Na području Nacionalnog parka zabilježeni su brojni speleološki objekti, među kojima osobito dominiraju jame. Podzemna staništa karakteriziraju specifični ekološki uvjeti, poput potpune tame, povećane vlažnosti i relativno stabilne temperature, što je omogućilo razvoj specijalizirane podzemne faune i brojnih endemskih vrsta.
Biološka raznolikost područja očituje se i u biljnom te životinjskom svijetu. Šumske zajednice, planinski travnjaci i kamenjarski predjeli stvaraju mozaičan krajobraz s velikim brojem biljnih vrsta. U širem velebitskom području obitavaju i tri velike zvijeri – smeđi medvjed, vuk i ris. Posebnu botaničku vrijednost predstavlja Velebitski botanički vrt u blizini Zavižana, u kojem je zastupljen velik broj biljnih vrsta karakterističnih za velebitsko područje.
Jedno od prepoznatljivih obilježja Velebita jesu i specifični klimatski uvjeti, osobito učestalo djelovanje bure. Meteorološka postaja Zavižan, smještena na području Sjevernog Velebita, poznata je po izrazito nepovoljnim vremenskim uvjetima, uključujući niske temperature, obilne snježne oborine i snažne udare vjetra. Klimatske značajke dodatno pridonose oblikovanju krajobraza i utječu na rasprostranjenost biljnog i životinjskog svijeta.
U kulturno-turističkom smislu posebno mjesto zauzima Premužićeva staza, jedna od najpoznatijih planinarskih infrastruktura na Velebitu. Njezina trasa omogućuje pristup različitim dijelovima planinskog prostora i istodobno pruža mogućnost neposrednog doživljaja prirodnih vrijednosti Nacionalnog parka. Raznolikost reljefa, vegetacije i krajobraznih struktura čini Sjeverni Velebit značajnim područjem za planinarenje, znanstvena istraživanja, fotografiju prirode i druge oblike održivog posjećivanja.
U kontekstu filatelističkog izdanja, izbor Nacionalnog parka Sjeverni Velebit može se promatrati kao način predstavljanja hrvatske prirodne baštine kroz vizualno ograničen, ali komunikacijski vrlo prepoznatljiv medij. Zajedničko hrvatsko-korejsko izdanje pritom povezuje dvije zaštićene prirodne cjeline – Sjeverni Velebit i Seoraksan – te kroz poštansku marku promovira njihovu prirodnu i krajobraznu vrijednost.
Podaci o izdanju: broj 1220; nominalna vrijednost 8,60 kn; autor dizajna Duje Šegvić; dimenzije 42,60 × 35,50 mm; papir bijeli, gumirani, 102 g; češljasto zupčanje 14; višebojni ofsetni tisak; tiskara AKD d.o.o., Zagreb; datum izdavanja 29. kolovoza 2019.; naklada 150.000 primjeraka.
Lunske masline
Poštanska marka s motivom lunske masline izdana je 10. srpnja 2017. godine u okviru serije „Drveće Mediterana: Lunske masline“, u sklopu programa PUMed. Motiv prikazuje stablo masline s područja Luna na otoku Pagu, čime je na poštanskoj marki predstavljena jedna od osobitih prirodnih i kulturnih vrijednosti mediteranskog prostora Hrvatske.
Marka nosi oznaku 1111 i nominalnu vrijednost od 5,80 kuna. Autorica likovnog rješenja je zagrebačka dizajnerica Nataša Odak. Marka je dimenzija 48,28 × 29,82 mm te je tiskana višebojnom ofsetnom tehnikom u tiskari AKD d.o.o. u Zagrebu. Za tisak je korišten bijeli, gumirani papir gramature 102 g, uz češljasto zupčanje 14. Naklada je iznosila 150.000 primjeraka.
Lun se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu otoka Paga, a njegovo šire područje poznato je po velikim sastojinama samoniklih maslina. Lunski maslinici predstavljaju specifičan primjer očuvane mediteranske vegetacije, osobito vrijedan zbog velikog broja starih stabala i njihove prilagođenosti zahtjevnim ekološkim uvjetima. Maslinici se protežu na području između Punte sv. Martina, Dudića, Gagera, Jakišnice i Stanišća, a ukupna površina na kojoj raste autohtona populacija maslina procjenjuje se na približno 1300 hektara.
Posebnost lunskog područja proizlazi iz činjenice da masline uspijevaju na izrazito kamenitom terenu, uz vrlo malo obradivog tla. Na širem području evidentirano je približno 80.000 autohtonih stabala, dok se u neposrednoj okolici Luna nalazi posebno vrijedna sastojina na površini od oko 60 hektara. Ondje raste približno 1500 stabala divlje masline, od kojih su pojedina stabla dodatno oblikovana cijepljenjem pitomom sortom oblicom.
Samonikla maslina na području Luna pripada obliku vrste Olea oleaster, odnosno divljoj maslini koja je danas rijetka u mediteranskom prostoru. Njezina sposobnost preživljavanja u uvjetima suše, kamenitog tla, snažnih vjetrova i posolice čini je važnim primjerom prilagodbe biljnog svijeta specifičnim otočnim ekološkim uvjetima. Pojedina stabla dosežu starost od nekoliko stoljeća, dok se starost najstarijih primjeraka procjenjuje na više od tisuću godina.
Velika biološka vrijednost lunskih maslinika povezana je i s genetskom raznolikošću samoniklih stabala. Masline koje su nastale iz sjemena genetski su različite, što doprinosi očuvanju specifičnog genofonda ove populacije. Upravo je područje Dudićeve krune 1963. godine zaštićeno kao botanički rezervat samoniklih maslina, čime je formalno prepoznata njegova posebna prirodna vrijednost.
Lunski maslinici istodobno predstavljaju primjer dugotrajnog međudjelovanja prirodnih procesa i ljudske aktivnosti. Lokalno stanovništvo stoljećima je koristilo postojeća divlja stabla te na njih cijepilo pitome sorte, ponajprije oblicu. Pravo na kultiviranje stabala stanovnici Luna dobili su 1834. godine, nakon čega je maslinarstvo postalo važan dio lokalne tradicije i načina života. Nasljeđivanje stabala kroz generacije pridonijelo je očuvanju tradicionalnog načina gospodarenja maslinicima, pri čemu se berba plodova i danas u velikoj mjeri obavlja ručno.
Krajobrazna vrijednost lunskih maslinika dodatno proizlazi iz njihove povezanosti sa suhozidima, kamenitim predjelima, pašnjacima i tradicionalnim stočarstvom. Prisustvo ovaca, koje se hrane među stablima, predstavlja dio dugotrajne interakcije između poljoprivredne uporabe prostora i prirodnog okoliša. Složeni odnos vegetacije, kamena i ljudskog djelovanja oblikovao je prepoznatljiv kulturni krajobraz Luna.
Maslinarstvo je na ovom području povezano i s proizvodnjom maslinova ulja. Autohtoni biljni materijal, tradicionalni način uzgoja i specifični ekološki uvjeti pridonose karakteristikama lokalne proizvodnje. Lunska maslinova ulja uvrštavaju se među ekstra djevičanska maslinova ulja, a njihova se kvaliteta povezuje s karakteristikama autohtonih stabala i načinom prerade plodova.
U novije vrijeme područje je dodatno valorizirano kroz projekt „Vrtovi lunjskih maslina“, kojim je unaprijeđena turistička i interpretativna infrastruktura prostora. U maslinicima su uređene pješačke staze i omogućeno lakše razgledavanje područja, uključujući korištenje električnih vozila, dok je za kulturne i druge javne sadržaje izgrađen i amfiteatar. Takva infrastruktura pridonosi dostupnosti lokaliteta posjetiteljima, istodobno omogućujući prezentaciju njegove prirodne, krajobrazne i kulturne baštine.
Lunski maslinici stoga predstavljaju vrijedan primjer mediteranskog kulturnog krajobraza u kojem se isprepliću biološka raznolikost, tradicionalno maslinarstvo i dugotrajna prisutnost čovjeka. Njihova vrijednost proizlazi ne samo iz starosti i brojnosti stabala nego i iz očuvanosti specifičnog ekosustava te tradicionalnih načina gospodarenja prostorom. Motiv lunske masline na poštanskoj marki na taj način predstavlja prepoznatljiv element prirodne i kulturne baštine otoka Paga.
Podaci o izdanju
Marka je dio serije „Drveće Mediterana: Lunske masline“, odnosno izdanja PUMed posvećenog karakterističnim vrstama i pojavama mediteranske dendroflore. Na marki je prikazano stablo masline s područja Luna na otoku Pagu, dok je autorica likovnog rješenja Nataša Odak.
Marka je izdana 10. srpnja 2017. godine u arku od 16 maraka. Hrvatska pošta uz izdanje je objavila i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
Plitvička jezera
Poštanske marke s motivima Plitvičkih jezera izdane su 10. lipnja 2019. godine u okviru serije „Hrvatski turizam – Plitvička jezera“. Izdanje je obuhvatilo četiri različita motiva povezana s vodnim i krajobraznim obilježjima Nacionalnog parka Plitvička jezera. Na markama su prikazani detalj slapova na jezeru Kozjak, slapovi na području Velikih kaskada između jezera Gavanovac i Kaluđerovac, manji slapovi uz šetnice te Veliki slap.
Marke nose oznake 1215–1218, a njihova ukupna nominalna vrijednost iznosi 23,40 kuna. Likovno rješenje izradili su zagrebački dizajneri Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kačunić, dok su fotografije za motive izradili Mario Romulić, Dražen Stojčić i Ivo Pervan. Dimenzije pojedine marke iznose 29,82 × 35,50 mm. Tiskane su višebojnom ofsetnom tehnikom u tiskari AKD d.o.o. u Zagrebu, na bijelom, gumiranom papiru gramature 102 g, uz češljasto zupčanje 14. Naklada je iznosila 100.000 primjeraka po motivu.
Nacionalni park Plitvička jezera nalazi se u Lici i predstavlja jedno od najznačajnijih zaštićenih prirodnih područja Hrvatske. Park zauzima površinu od gotovo 300 km², dok same vodene površine jezera čine relativno mali dio ukupne površine zaštićenog prostora. Temeljno obilježje područja predstavlja sustav međusobno povezanih jezera, slapova i sedrenih barijera, oblikovanih dugotrajnim hidrološkim, geološkim i biološkim procesima.
Sustav Plitvičkih jezera sastoji se od 16 imenovanih jezera, međusobno povezanih slapovima i kaskadama. Među najvećim jezerima ističu se Prošćansko jezero i Kozjak, dok je Veliki slap jedna od najprepoznatljivijih krajobraznih sastavnica Nacionalnog parka. Voda se između pojedinih jezera prelijeva preko brojnih sedrenih pragova i slapova, stvarajući dinamičan hidrološki sustav koji je istodobno temelj prirodne posebnosti i vizualne prepoznatljivosti Plitvica.
Sedra predstavlja jedan od ključnih elemenata u razvoju plitvičkog jezerskog sustava. Njezino nastajanje povezano je s taloženjem kalcijeva karbonata iz vode te djelovanjem različitih organizama i bioloških procesa. Kontinuirano stvaranje sedrenih barijera omogućuje postupno oblikovanje novih pragova i promjene u strukturi jezerskog sustava. Upravo je taj proces jedan od najvažnijih prirodnih fenomena zbog kojih Plitvička jezera imaju iznimnu međunarodnu vrijednost.
Nacionalni park proglašen je 1949. godine, čime je postao najstariji nacionalni park u Hrvatskoj. Godine 1979. Plitvička jezera upisana su na UNESCO-ov Popis svjetske prirodne baštine, a 2019. obilježena je četrdeseta obljetnica njihova upisa. Zaštita područja usmjerena je na očuvanje hidroloških procesa, sedrenih formacija, šumskih ekosustava, biološke raznolikosti i ukupne krajobrazne vrijednosti prostora.
Biološka raznolikost Parka obuhvaća velik broj biljnih i životinjskih vrsta. Šume, travnjaci, vodeni ekosustavi i različiti tipovi staništa omogućuju opstanak brojnih organizama. Među značajnijim životinjskim vrstama nalaze se tri velike europske zvijeri – smeđi medvjed, vuk i ris. Na području Parka prisutna je i vidra, dok su među beskralježnjacima posebno zastupljeni različiti kukci, uključujući brojne vrste leptira.
Flora Plitvičkih jezera također je izrazito raznolika. Na području Parka zabilježeno je više od 1400 biljnih svojti, uključujući velik broj rijetkih i zaštićenih vrsta. Posebno su značajne orhideje, kojih je zabilježeno više desetaka svojti. Šumske zajednice zauzimaju velik dio površine Parka, a među najvrjednijim područjima ističe se Čorkova uvala, zaštićena kao posebni rezervat šumske vegetacije. Očuvanost šumskih ekosustava važna je za održavanje prirodne ravnoteže i funkcioniranje čitavog ekosustava Nacionalnog parka.
Krajobraz Plitvičkih jezera oblikovan je međusobnim djelovanjem vode, stijena, vegetacije i reljefa. Posebno su karakteristične drvene pješačke staze koje omogućuju neposredan pristup pojedinim dijelovima jezerskog sustava, ali istodobno usmjeravaju kretanje posjetitelja radi smanjenja pritiska na osjetljive prirodne sastavnice. Kretanje unutar Parka omogućeno je pješice, turističkim vlakovima i električnim brodovima, čime se posjetiteljima omogućuje razgledavanje različitih dijelova zaštićenog područja uz kontrolirano korištenje prostora.
Plitvička jezera imaju i izrazitu turističku funkciju. Zbog prirodnih vrijednosti i međunarodne prepoznatljivosti Park privlači posjetitelje iz Hrvatske i inozemstva tijekom cijele godine. Posjetiteljima su dostupni različiti programi obilaska jezerskog sustava, kao i planinarske staze i druge rekreativne aktivnosti. Zimsko razdoblje omogućuje dodatne oblike korištenja prostora, dok se tijekom godine organiziraju različita sportska i kulturna događanja.
Razvoj turizma pritom predstavlja važan aspekt upravljanja Nacionalnim parkom, ali istodobno zahtijeva usklađivanje turističke dostupnosti s ciljevima zaštite prirode. Velik broj posjetitelja može utjecati na osjetljive ekosustave, posebice na područja uz jezera, sedrene barijere i pješačke staze. Zbog toga je upravljanje posjetiteljima i očuvanje prirodnih procesa jedno od važnih pitanja dugoročne zaštite Plitvičkih jezera.
U kontekstu filatelističkog izdanja, izbor Plitvičkih jezera kao motiva predstavlja način vizualnog predstavljanja jedne od najprepoznatljivijih prirodnih vrijednosti Hrvatske. Fotografskim prikazima slapova, kaskada i jezerskih pejzaža na markama naglašeni su hidrološki i krajobrazni elementi koji čine osnovu identiteta Nacionalnog parka. Izdanje se stoga može promatrati i kao oblik promocije hrvatske prirodne baštine i turističke prepoznatljivosti.
Podaci o izdanju
Marke su dio serije „Hrvatski turizam – Plitvička jezera“, posvećene jednom od najznačajnijih hrvatskih zaštićenih prirodnih područja. Autori dizajna su Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kačunić, dok su fotografije izradili Mario Romulić, Dražen Stojčić i Ivo Pervan.
Četiri motiva predstavljena na markama odnose se na različite elemente krajobraza Plitvičkih jezera: slapove na jezeru Kozjak, Velike kaskade između jezera Gavanovac i Kaluđerovac, manje slapove uz šetnice te Veliki slap. Marke su izdane u arčićima od deset primjeraka, u bloku od četiri marke te u karnetu. Hrvatska pošta uz izdanje je pripremila i dvije prigodne omotnice prvog dana (FDC).
Naziv serije: Hrvatski turizam – Plitvička jezera
Vrsta: P
Brojevi maraka: 1215–1218
Motivi: slapovi i kaskade Nacionalnog parka Plitvička jezera
Autori dizajna: Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kačunić
Fotografi: Mario Romulić, Dražen Stojčić i Ivo Pervan
Datum izdavanja: 10. lipnja 2019.
Način izdavanja: arčići od 10 maraka, blok od 4 marke i karnet
Naklada arčića: 100.000 primjeraka po motivu
Naklada bloka: 20.000 primjeraka
Naklada karneta: 2.000 primjeraka
Prigodno izdanje: dvije omotnice prvog dana (FDC)
Literatura
BUOVAC, Marin, „Prikaz i značaj knjige u svijetu filatelije“, Artos, 5, 2016.
ERCEGOVIĆ, Velimir, Hrvatska filatelija: od predfilatelije do maraka Republike Hrvatske, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb, 1995.
FORTIS, Alberto, Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split, 2004.
MARAS, Julije, Republika Hrvatska – poštanske marke i novac 2006., Filatelija d.o.o., Zagreb, 2005.
MATOČEC, Neven, Ivana KUŠAN i Dušan MRVOŠ, „Značaj Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u zaštiti prirode s obzirom na gljive“, Senjski zbornik, 46, 1, 2019., str. 81–104.
MILOTIĆ, Ivan, „Vlasništvo maslina na Lunu (otok Pag) i načelo superficies solo cedit“, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 63, 5–6, 2013., str. 1319–1350.
STRPIĆ, Petar, Hrvatska 2016/17: poštanske marke, Stajer-graf d.d., Zagreb, 2016.
ŠISLER, Slavko, Gradovi i općine Republike Hrvatske, Mato Lovrak, Zagreb, 2004.