Alberto Fortis, Morlaci i glagoljica

Portret pisca i kartografa Alberta Fortisa, Giuseppe Fusinati, prema Sofiji Sellier, 1813. – 1883.

Autor: Marin Buovac /

Alberto Fortis – talijanski teolog, prirodoslovac, putopisac, prosvjetitelj, publicist, novinar i redovnik, krsnoga imena Giovanni Battista, rođen u Padovi 1741. godine. Od 1754. do 1757. godine pohađa padovansko sjemenište, nakon čega stupa u augustinski red. Između 1760. i 1765. godine boravi u različitim samostanima: Vicenza, Bologna i Rim. Po povratku u Veneciju usko surađuje s časopisom Europa letteraria. Zahvaljujući toj suradnji Alberto Fortis stiče brojna poznanstva, te je sve prisutniji u mletačkim intelektualnim krugovima. Između 1765. i 1770. godine objavljuje svoje prve eseje o mineralogiji i prirodoslovlju u tjedniku Giornale d’Italia. Do 1791. godine Alberto Fortis boravi u ukupno dvanaest navrata na području Dalmacije, Istre i Primorja, ostvarujući kontakte i zapisujući svoje doživljaje sa Morlacima.

Prikaz arheološkog lokaliteta u Ivoševcima kod Kistanja – Burnum

Na temelju spomenutih putovanja objavljuje svoje prvo djelo pod nazivom „Ogled zapažanja o otocima Cresu i Lošinju“ (Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Osero) koje je napisao u Veneciji na talijanskom jeziku 1771. godine. To je prva knjiga iz opsežnog cjeloživotnog opusa kojega je Alberto Fortis posvetio proučavanju povijesti, društvenih odnosa, narodnih običaja i prirodoslovnih znanosti na području istočne obale Jadrana, dalmatinskom zaleđu i nekim drugim područjima gdje živi hrvatski narod. Već 1774. godine objavljuje svoje najpoznatije djelo pod nazivom „Put po Dalmaciji“ (Viaggio in Dalmazia) koje, nastalo u ozračju prosvjetiteljstva, značajno pridonosi pokretu romantizma i njegovoj težnji ka promicanju narodnog folklora. Djelo se sastoji od niza pisama s putovanja, poslanih pripadnicima aristokracije i kolegama znanstvenicima, te opisuje morfologiju, prirodne pojave, arheološka nalazišta, isto kao i gospodarsku stvarnost, povijest, tradiciju i običaje naroda koji nastanjuje Dalmaciju. Konačno, zadnje djelo Alberto Fortisa (Napulj 1780 / Venecija 1794) koje je prevedeno na hrvatski jezik 2017. godine glasi „O uzgoju kestena i o njegovu uvođenju u primorsku i unutrašnju Dalmaciju“ (Della coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medditerranea), koje progovara o povijesno-gospodarskim prilikama na ovim prostorima.

U njegovom najpoznatijem putopisnom djelu „Put po Dalmaciji“ (Viaggio in Dalmazia) objavljenom u Veneciji 1774. godine, Alberto Fortis daje kratki prikaz glagoljičnog zapisa Hasanaginice, čiji prijepis donosimo u nastavku teksta.

Spomenuti glagoljični tekst iz Fortisovog djela „Viaggio in Dalmazia“ u transkripciji glasi:

Što se bili u gori zelenoj?

Al su snizi al so labutove?

Da su snizi već bi okopnuli;

Labutove već bi poletili.

Nadalje, Alberto Fortis posjedovao je nekoliko glagoljičkih knjiga, koje se danas čuvaju u brojnim knjižnicama po Europi (Oxford, Portugal i drugo). O dodatnoj povezanosti Alberta Fortisa i glagoljice govore nam ujedno sljedeći podaci u prilog:

  • Gradska knjižnica u Sieni u Italiji posjeduje dva glagoljička dokumenta, jedan je dar upravo Alberta Fortisa. 
  • Veoma stari i vrijedni glagoljički rukopisi (među njima barem šest kodeksa) nalaze se u Oxfordu u znamenitoj Bodleian Library. Tu su oxfordski brevijar iz godine 1310., dva oxfordska misla iz 14. st., i oxfordski zbornik iz 15. st. (jedan od njegovih vlasnika bio je upravo Alberto Fortis). 
  • Javna knjižnici u Portu (Biblioteca Publica Municipal) u Portugalu u posjedu je glagoljičke knjige korizmenih propovjedi (Ms 639-14-3-12), pisane u Hrvatskoj godine 1460. Bila je jedno vrijeme u vlasništvu upravo Alberta Fortisa.

IZVORI:

  • Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, (Marjan tisak, Split, 2004.) preveli Mate Maras i Darko Novaković
  • Alberto Fortis, Ogled zapažanja o otocima Cresu i Lošinju, (Split, 2014.) preveo Dubravko Balenović
  • Alberto Fortis, O uzgoju kestena i o njegovu uvođenju u primorsku i unutrašnju Dalmaciju (Zadar – Znanstvena knjižnica Zadar); preveli Mirela Kalcina i Marin Buovac, 2017.

LITERATURA:

Buovac, Marin: Antroponimi, hagionimi i teonimi u djelu Alberta Fortisa “Put po Dalmaciji“ / Anthroponyms, hagionyms and theonyms in the work of Alberto Fortis “Travel into Dalmatia“, u: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar – Zagreb – Split, 2011, str. 455-464.

Ferluga-Petronio, Fedora. “Talijanski prijevod Hasanaginice.” Dani Hvarskoga kazališta, vol. 43, br. 1, 2017, str. 38-47.

Lukežić, Iva. “Dijalektološko čitanje Fortisove »Asanaginice«.” Čakavska rič, vol. XXXIII, br. 1-2, 2005, str. 101-129.

Maixner, Rudolf. “Miho Sorgo-Sorkočević i Fortis u Parizu 1796.” Filologija, vol. , br. 2, 1959, str. 153-159.

Malinar, Smiljka. “Language and Speakers of the Kvarner Area in the Investigations of Alberto Fortis.” Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, vol. 56, br. -, 2011, str. 3-13.

Roglić, Josip. “200 obljetnica Fortisova putovanja po Dalmaciji.” Hrvatski geografski glasnik, vol. 36.-37., br. 1., 1974, str. 5-15.

Roić, Sanja. “Due lettere inedite di Alberto Fortis.” Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, vol. 29-30, br. -, 1984, str. 271-275.

Šarić, Marko. “Dositejevo viđenje Dalmacije i fenomen morlakizma: prilog historijskoj imagologiji.” Povijesni prilozi, vol. 46, br. 46, 2014, str. 223-254.

Vince-Pallua, Jelka. “Apsyrtides – Fortis na stazama Argonauta prema europskoj etnologiji/antropologiji.” Narodna umjetnost, vol. 44, br. 2, 2007, str. 135-146.