Autor: Antun Mikolčić /
1994. je bila godina za pamćenje u svijetu filma. Godina u kojoj su izašli veliki filmski klasici kao što su Forrest Gump, Shawshank Redmption i Lion King je smatrana ponajboljom godinom u filmskoj povijesti. Među tim filmovima se također našao film američkog redatelja Quentina Tarantina, Pulp Fiction. Film je imao svoju premjeru na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je sami festival prethodilo puno interesa za novo djelo redatelja koji je oduševio kritiku i publiku dvije godine ranije sa svojim debitantskim filmom Reservoir Dogs. Pulp Fiction je osvojio Zlatnu palmu, nagradu za najbolji film godine i tako započeo uspješnu sezonu filmskih nagrada koja je završila na Oscarima, gdje je Tarantino nagrađen s Oscarom za ‘Najbolji originalni scenarij’. Da konkurencija nije bila toliko jaka, vjerojatno bi bilo više Oscara za Tarantina i Pulp Fiction. Iako je dobio ”samo” jednog Oscara, Pulp Fiction je imao ogromni utjecaj na filmsku industriju i tako se smjestio rame uz rame među najveće svjetske filmske klasike.
Radnja filma je o dvojici mafijaških ubojica, boksača, gangstera i njegove žene te dva bandita iz restorana isprepliću se u četiri priče o nasilju i iskupljenju. Kada u prvim scenama filma vidite bandite koji žele opljačkati restoran i dvojicu ubojica kako idu odraditi posao za svog šefa lako se pože pomisliti da je ovo još jedan gangsterski film kao npr. Goodfellas(1990) koji je i dan danas prva asocijacija kada netko spomene žanr gangsterskog filma. No Pulp Fiction je potpuno drukčiji od tog. Tarantino je svojim dugim dijalozima, korištenjem nelinaerane strukture radnje, i spominjanjem brojnih pop-kulturnih referenci napravio film kakav nitko do tada nije vidio. Također netipično za gangsterske filmove je to da napetost, nasilje, i ozbiljnost scene budu popraćeni ili prekinuti nekom humorističnom radnjom, kao u sceni u kojoj Vincent Vega( John Travolta) slučajno puca u glavu svom zarobljeniku Marvinu. Iako se čini da je to Vincent napravio slučajno; nije, jer Vincent nije zakočio svoj pištolj Film je pun takvih scena a tu se može vidjeti koliko se Tarantino bazira na likove .Vincent je ubio Marvina zbog svoje neopreznosti i neprofesionalnosti u svom poslu. Njegova neozbiljnost je mogla koštati života njega i njegovog kolegu Julesa( Samuel L. Jackson) jer Vincent nije provjerio je li sve ”čisto” u sobama Brettovog stana. Na njihovu sreću, njihov potencijalni ubojica je promašio i to više puta. Mnogi bi rekli da je to slučajnost, no Jules tvrdi da su preživjeli zbog Božanske intervencije. Ta scena je izrazito važna za ostatak filma jer je postavila religiozne teme i moralna pitanja s kojima se likovi u filmu susreću. Julesu je ovo znak da treba prestati s poslom koji radi i da treba postati ‘pastir’. Jules i je postao ‘pastir’ tako što je pustio Pumpkina(Tim Roth) i Honeybunny (Amanda Plummer) da otiđu iz restorana kojeg su opljačkali. U prvoj sveni filma su njih dvoje razgovarali kako ne žele ubiti nikoga u svojim pljačkama. Zato se može reći da su zasluženo pušteni od strane Julesa , te je tako je njih dotakla ta Božanska intervencija i vjerojatno ni njih dvoje više neće pljačkati, kao što Jules neće ubijati. Kada me netko pita o čemu se radi o ovom filmu, ponekad mi je teško objasniti točno o čemu zbog načina na koje se priče likova isprepliću. Odsada vjerujem da će moj odgovor biti da se u filmu radi o iskupljenju.
Pulp Fiction je imao ogromni utjecaj na filmsku umjetnost od svoje premijere u Cannesu. Toliko je bio popularan da se može pronaći puno njegovih ”kopija” u narednim godinama koje su dolazile. Nakon što je Tarantino napravio 2 niskobudžetna krimi trilera s duhovitim likovima, to je sve što su filmaši radili i to je sve što su studiji htjeli. Naravno, puno tih filmova nisu postigli uspjehe Pulp Fictiona, no svejedno su odlični filmovi koje valja spomenuti.
Redatelj Guy Ritchie je predvodnik ovog društva ”plagijatora”. Njegovi najpoznatiji filmovi: Lock, Stock and a Two Smoking Barrels(1998), Snatch(2000) i The Gentlemen(2019) su odlični filmovi koji imaju elemente nasilja, humora i likova čije se radnje isprepliću. No u tim filmovima se vidi originalnost i prepoznatljivost Guya Ritchieja, dok filmovi su filmovi Get Shorty(1995) i Thursday(1998) doslovne kopije Tarantinovog filma.
Film koji nije kopija Pulp Fictiona, ali savršeno koristi njegove elemente višestrukog pripovijedanja i nelinearnih radnji je Oskarom nominirani film meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua, Amorres Perros(2000). To je bio prvi Iñárrituov film i tim je filmom Meksikanac postavio temelje za svoju fenomenalnu karijeru u kojoj će se njegovo ime pojaviti u brojnim nominacijama za Oskara. Tarantino je kroz svoju karijeru uzimao iz tuđih filmova samo da bi vidio kako njegovi filmovi postaju kinematografski leksikon za buduće redatelje.
Utjecaj Pulp Fictiona i Tarantina se može vidjeti i danas u korištenju pop- kulturnih referenci. Može se vidjeti u filmovima o superherojima i animiranim filmovima. Gotovo da ne postoji više takav film koji nema neku pop-kulturnu referencu o nekom filmu ili poznatoj osobi. Moj najdraži primjer je iz Marvelovog filma Captain America: The Winter Soldier(2014) u kojem je lik Samuela L. Jacksona ubijen, a na njegovom nadgrobnom spomeniku piše Ez 25:17. Ez 25:17 je odlomak iz Biblije koji recitira neposredno prije nego što su on i njegov partner Vincent Vega ubili dvojicu klinaca koji su ukrali drogu njihovom šefu. Toliko smo okruženi pop kulturom da mi se čini kao da sam ja Vincent Vega koji hoda kroz Jack Rabbit Slim’s i gledam svoje verzije Marilyn Monroe i Elvisa Presleya.
Trideset godina kasnije, Pulp Fiction stoji u samom vrhu svjetske kinematografije i s tog vrha se neće spuštati. U kakvom god stanju bio svijet filma, koje god filmove novi redatelji budu stvarali i koje god načine budu koristili, korijeni današnjeg filmskog svijeta su iznikli prije trideset godina u Cannesu.
Leave a Reply