
Autorica: Paula Rem /
Promocija knjige “Književnost i život” autora doc. dr. sc. Branka Marijanovića održana je 17.1.2025. godine. O interesu za temu svjedoči i odlična posjećenost – poglavito studenti i mladi bili su zainteresirani za temu čitanja. Knjigu je predstavio prof. dr. sc. Željko Senković, a mlada publika posebno je dobro primila samog autora, koji je nastupio vedro i komunikativno, zrcaleći pozitivnu energiju nakon dugogodišnjeg iskustva rada u srednjoj školi i na fakultetu.
Autor je sve posjetitelje odmah privukao u svijet sazdan od književnih narativa – kao primjer, interpretirao je roman Jane Austen “Ponos i predrasude” temeljem Descartesove filozofije prema kojoj svatko gradi vlastitu stvarnost prema unaprijed određenim mišljenjima. Svatko se susreće samo s onim što očekuje, a ono što nije u skladu s njegovim prethodnim uvjerenjima, ne može niti primiti ako prethodno ne dekonstruira svoj sustav uvjerenja. Na taj način, svako novo iskustvo u potpunosti mijenja stvarnost u kojoj se nalazimo. Autor Branko Marijanović također je naveo primjer sociologa Karla Poppera, prema kojemu je postojanje jednog crnog labuda dovoljno za demantiranje teze da su svi labudovi bijeli. No, ako se otkrije jedan, ubrzo će se otkriti još crnih labudova – na taj način, kompletna stvarnost postat će drukčija, sazdana od podjednakog broja bijelih i crnih labudova. Ovaj primjer autor je upotrijebio u svrhu motiviranja mladih za čitanje knjiga – u pitanju iz publike, jedan mladić je priupitao kako početi s čitanjem knjiga, ako se u prošlosti susretao samo s tekstovima koji mu se nisu svidjeli – a autor je objasnio kako je jedna jedina zanimljiva knjiga dovoljno da se pokrene lavina. Prema tome, otkriće jedne knjige koja je kvalitetna, koja angažira čovjeka intelektualno i emocionalno, tjera ga da iznova otkrije samog sebe i promijeni svoj život, može biti početka točka nakon koje čitatelj traži druge knjige tog autora, ili knjige spomenute u toj knjizi, ili knjige koje su služile kao inspiracija za tu knjigu… i na taj način zavoli čitanje. O motivu mijenjanja života autor je govorio prema Nietscheovom pitanju: da živimo ovaj jedan te isti život beskonačno mnogo puta, bismo li bili zadovoljni? Da moramo slušati predavanja na jednom fakultetu cijeli život, koji bismo odabrali? Upravo knjiga može biti polazišna točka za takve odluke, pri čemu čitatelj oživljuje svoje vlastite misli i osjećaje kroz likove, pa tako projicira vlastite aspekte osobnosti npr. na Hamleta, koji je nekima vrlo odbojan, a nekima simpatičan lik.
Autor je također spomenuo “Dnevnik Ane Frank” koji pomaže današnjim čitateljima poistovjetiti se s jednom djevojčicom koja je stradala u Holokaustu. Kroz emocionalni angažman, čovjek može suosjećati s cijelim narodom koji je patio i osuditi režim koji ga je progonio. Taj pristup, navodi autor, učinkovitiji je od suhoparnog učenja brojki i činjenica. To je funkcija književnosti, natjerati na razmišljanje i osjećanje, koje će vremenom rasti poput lavine, pa će se prenijeti i na druge aspekte života – i na teme koje možda nisu direktno povezane s početnom točkom. Navedeno je kako je u suštini sve međusobno povezano, a svako čitanje knjige označava novi početak od kojeg se grana mreža u svim smjerovima. Autor je naveo korisnost i primjenjivost književnosti u svakodnevnom životu, pa je tako na primjeru Jane Austen istaknuo refleksiju društvenih odnosa i politike (kroz vezu između građanskog i plemićkog društva), ali i zrcaljenje vlastitih ljubavnih odnosa svakog čitatelja, koji može pronaći vrstu svoje veze kroz nekoliko vrsta veza koje su opisane u romanu kao svojevrsni “test osobnosti”.
Također je bilo govora o društvenim konfliktima, koji se uče na primjeru Homerove “Ilijade”, na taj način čineći ju primjenjivom u današnjem društvu. Ukazano je da “Ilijada” tematizira rat između Grka i Trojanaca, no Trojanci se rijetkokad u tekstu spominju, a fokus radnje je zapravo na svađama između Grka. Ako nema konflikta na razini politike, onda će biti na razini manjih socioloških struktura, a na koncu je tu konflikt sa samim sobom. Citiran je Jordan Peterson, koji navodi kako svaki čovjek igra više društvenih uloga u vertikalnom smislu (npr. u odnosu prema roditeljima, prijateljima, poslovnim kolegama, u trgovini, itd.), i u horizontalnom smislu (“ja” iz prošlosti u ulozi bebe, učenika, studenta – svi “ja” koji su morali “umrijeti” da bi se rodio sadašnji “ja” još uvijek su živi na nekoj razini i mogu se suprotstaviti ovom “ja” koji trenutno dominira). Na taj način, različite verzije jedne osobe dolaze u međusobni konflikt na svjesnoj ili nesvjesnoj razini.
U komunikaciji s publikom, riječi je bilo također o društvenim mrežama i negativnom utjecaju na mlade, koji ne shvaćaju da se ljudi na tim medijima lažno predstavljaju. Govorilo se i o pridavanju pozornosti negativnim umjesto pozitivnim događajima, pa se tako npr. slučaj u kojem je netko razodjeven prošetao ulicom prenosi medijima mnogo više nego, npr. neko važno postignuće u određenom znanstvenom području.
Bilo je riječi i o metodama obrađivanja lektirnih naslova putem gledanja filma na satu. Svaka polazna točka je dobra, navodi autor, jer nije potrebno mnogo. Dovoljan je jedan jedini dokaz za neko uvjerenje i lavina će nas sama dovesti do daljnjih dokaza. Ako se jedna jedina knjiga pokaže kvalitetnom i primjenjivom na naš život, još mnogo takvih knjiga naći će put do nas.
Leave a Reply