Mario Kovač je diplomirao 2002. godine na odsjeku Kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti radiofonije, a doktorirao 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Sibile Petlevski s disertacijom „Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama”.
Dvanaest godina je bio član Dramskog učilišta Zagrebačkog Kazališta Mladih gdje je skupljao prva kazališna iskustva pod stručnim vodstvom Zvjezdane Ladike, Elizabete Kumer, Jadranke Korde i Borisa Kovačevića. U tom periodu nastupa u čitavom nizu amaterskih i profesionalnih produkcija ZKM-a. Godine 1995. osniva nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar s kojom u malo više od pet godina rada režira, glumi, nastupa u više od 120 predstava, performansa, hepeninga, koncerata… te ostvaruje brojna gostovanja po Hrvatskoj i Europi. Članstvo grupe su činili mladi ljudi (pretežno studenti) koji su imali želju baviti se izvedbenim umjetnostima i reciklažom starih ideja o “modernosti” i “političkom angažmanu” kazališta. Od samog početka tematika njihovih nastupa obuhvaćala je pitanja ljudskih prava, ekologije, kritike društva, modernog primitivizma, subkulturnih pokreta, alternativnih svjetonazora, civilnog društva, autonomije kulture… Među najpoznatijim radovima grupe su radikalne akcije (krađa knjiga u knjižarama u sklopu akcije „22%“, egzorcistička akcija istjerivanja zlih demona iz zgrade HNK „Out, demons, out!“, aktivistička akcija „MilleniumMarijuanaMarch“…).Početkom 2001. osjeća da je potrebno napraviti radikalan rez u svom radu pa raspušta Schmrtz Teatar i osniva kazališnu družinu „Nova Grupa“ s kojom je proteklih sezona napravio nekoliko performansa i kazališne predstave „Philip Glass kupuje komad kruha“, „Sunčani grad“ i „Žohari“. Grupa gostuje na čitavom nizu festivala eksperimentalnog i studentskog kazališta širom svijeta (Montreal, Teheran,Caracas, Grenoble…). Pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studentskih kazališnih festivala i susreta od kojih treba izdvojiti: FAKI (Festival alternativnog kazališnog izričaja), TEST! (Teatar Studentima!), K.R.A.D.U. (Kazališna Revija Akademije Dramske Umjetnosti)… Čitav niz godina radi kao dramski pedagog u dječjem kazalištu Dubrava te drži glumačke i kazališne radionice širom Hrvatske. Dobitnik je nagrade „Zvjezdana Ladika“ za najkvalitetniji dramsko-pedagoški rad 2012. godine za režiju predstave „Od kolijevke pa do groba…“ u produkciji dramske skupine MALIK i HNK pl. Zajc Rijeka, a koju dodjeljuje Hrvatski centar Assitej u suradnji sa Centrom za dramski odgoj.
Od 2000. godine radi kao profesionalni kazališni redatelj i do sada je ostvario čitav niz predstava, a mnoge od tih predstava osvajale su nagrade na značajnim domaćim i stranim kazališnim festivalima. Kao režiser, glumac, kompozitor, scenograf ili dramaturg sudjelovao je i u stvaranju čitavog niza amaterskih predstava i performansa. Za svoj rad s amaterima osvojio je niz nagrada na festivalima širom Europe (Finska, Švedska, BiH…). Režirao je radio drame „Žena bomba“ Ivane Sajko (za tu režiju 2004. godine – Nagrada Hrvatskog glumišta), „Sunčani grad“ Radovana Ivšića, „Slučaj Hamlet“ Ane Prolić, „Velika bijela zavjera“ Dimitrija Vojnova, „Sasvim obične ludosti“ Petra Zelenke, „Pladoiyer po piknji“ Milka Valenta, vlastiti tekst „Kužiš spiku“, „Tirezijine sise“ G. Apollinairea, „S(i)nu bez s(i)nova“ Srđana Sandića, „Pomraćenje“ Une Vizek te dokumentarne radio drame „Ne želim biti zarobljen u sebi“ i „Radio drama je film koji gledam sama“ (nominiran za nagradu Prix Europa) kao i dvadesetak kratkih formi.
Konstantno je aktivan i kao glumac te je ostvario zapažene epizodne uloge u nekoliko televizijskih serija (Bitange i princeze, Dobre namjere, Zakon…) te kazališnih predstava. Za ulogu Graška u predstavi Tvornice Lutaka „Kraljevna na zrnu graška“ (režija: Anica Tomić) osvojio je nagradu za najboljeg glumca na festivalu kazališta za djecu Pozorište Zvezdarište u Beogradu. S raznim bendovima i projektima izdao desetak glazbenih albuma različitih usmjerenja (od cabaret punka do radikalne eksperimentale). Svira klavijature, teremin i razne elektronske naprave. Aktivan je i na kviznim turnirima i natjecanjima, čest osvajač medalja te hrvatski reprezentativac na više Europskih i Svjetskih kviz prvenstava kao i na Kviznoj Olimpijadi u Ateni 2016. godine. Organizira razna događanja (performanse, hepeninge, predstave, glazbene slušaone, filmske projekcije, književno/poetske večeri, izložbe, modne revije…) u brojnim klubovima u Hrvatskoj i Europi, a režirao je i brojna javna događanja (dodjela nagrada Kiklop, Porin, Ponos Hrvatske, Nagradu Hrvatskog Glumišta, Zlatni studio, Grigor Vitez, dodjela Zlatne police Allianza, svečana otvaranja Animafesta i Ogulinskog festivala bajke, Razglednicu Hrvatskog Sabora Kulture…) te je bio izbornik Ogulinskog Festivala Bajke od 2008. do 2017. godine i državni izbornik smotre Lidrano od 2010. godine.
S dvojicom koautora, scenarist je i redatelj filmova „Bore Lee – U kandžama velegrada“ (koji je u vrlo kratkom roku postao jedan od najgledanijih domaćih filmova godine te najprodavaniji domaći film svih vremena u DVD formatu) i „Bore Lee – Čuvaj se sinjske ruke“ (koji je kino premijeru imao na ZFFu 2004., a soundtrack filma je nominiran za Porina). Samostalno je sa Bore Lee-jom
uradio srednjemetražni film „Borilica“ koji je postao jedan od najgledanijih domaćih uradaka putem interneta.
Autor je i kratkometražnih igranih filmova „Neumjerenost“, „Ultimativna istina“ i „Film sa invaliditetom“ (Nagrada za najbolji scenarij na festival „Uhvati dan!“ u Novom Sadu”, „Film sa invaliditeom 2“ (snimljen u sklopu Kulturne olimpijade u Velikoj Britaniji) te dokumentarnih filmova „Wireless“, „Offside zamka“, „Rezervni dijelovi“, „Seks s invaliditetom“, „Sama si je kriva“ i „Nedelja 13.“ koji su prikazivani u sklopu televizijskog programa te po festivalima diljem svijeta. Redatelj je i brojnih glazbenih video spotova. Pisao je kazališne kritike, recenzije i teoretske eseje za „Frakciju“, „Nomad“, „Kazalište“, „Godine“, „Vrisak“ i inozemne periodike.
Godine 2001. izdao je zbirku priča „Baršunasto podzemlje“ (izdavač: SC), 2004. godine esej u knjizi čije autorstvo supotpisuje s dvojicom pisaca „Big Brother – 100 dana ispred ekrana“ (izdavač: AGM), 2007. godine zbirku poezije „Jesmo li se za to borili“ (AGM), a 2016. znanstveni rad temeljen na vlastitom doktoratu „Udahnuti svjetla pozornice“ (HC ITI).
U svojstvu glavnog i izvršnog urednika, uredio je za izdavanje tri knjige: Rose Lee Goldberg „Performans – od futurizma do danas“ (djelomično i preveo dotično izdanje s engleskog), zbirku poezije Borisa Ivkovića „Pjesme izviru iz duše“ te ispovjednu prozu Igora Kolovrata „Soba 108 – zapisi iz Remetinca“.
Od 2008. godine član je uredništva časopisa „Kazalište“, a od 2011. obnaša dužnost ravnatelja kazališta Tvornica Lutaka iz Zagreba te je član Upravnog odbora Hrvatskog Centra ITI – Unesco.
Od televizijskih projekata, važno je izdvojiti funkcije story editora (dnevni urednik) na prvoj sezoni „Big Brothera“ (RTL), kreativnog urednika na prvoj sezoni reality showa „BAR“, savjetnika/trenera u pet sezona showa „Supertalent“ (Nova TV), scenarista za dramsku seriju „Dobre namjere“(HTV) i povijesni reality show „AnnoDomini 925.“ (RTL), redatelja scenskih točaka u emisiji „Ja to mogu“ (HTV) te kao autora i voditelja televizijskog pub kviza „Kvizna situacija“ (HTV).