Voda, izv. prof. dr. sc. Saša Došen, Odsjek za kreativne tehnologije
Koronavirus, studentica Mirela Belaj, Odsjek za kulturu, medije i menadžment
Koronavirus
Možda je koronavirus
puna ulica praznih duša,
a ne prazan grad punih domova.
Možda je koronavirus
pun kafić usamljenih ljudi,
a ne zatvoren klub što odmara od
smrada duhana i glasne glazbe.
Možda je koronavirus
dućan koji te mami marketinškim ponudama
da kupiš nešto što ti ionako ne treba.
Možda je koronavirus
nedostatak iskrene molitve i pouzdanja u Boga,
a ne privremeno ukidanje vjerskih okupljanja.
Možda je koronavirus
nedostatak empatije i razumijevanja,
nepružanje pomoći nekomu u potrebi,
jedva čekanje da kreneš razglabati o sebi
dok ti netko prepričava kako je proveo dan,
nedovoljno davanje ljubavi bližnjima
i nezahvalnost na malim stvarima.
Možda je koronavirus
zlostavljanje slabijih da bi se osjećao moćno,
tračanje da bi nahranio ego,
vrijeđanje i svađanje da bi se ispuhao
i povrjeđivanje drugoga da bi ti na trenutak bilo bolje.
Možda je koronavirus
gubitak djeteta, roditelja, bake ili djeda,
prekid dugogodišnjeg odnosa,
suicid drage osobe,
odlazak na posao s grčem u želucu
i rad za minimalac da bi prehranio obitelj.
Možda je koronavirus
spavanje na ulici nakon što te izbace iz kuće
jer nisi imao od čega platiti stanarinu,
skupljanje boca i stare odjeće po kontejnerima
i briga o tomu hoćeš li doživjeti sutra.
Možda je koronavirus
život u luksuznoj vili s bazenom,
vožnja u mercedesu dvjesto na sat,
odlazak na večere u skupocjene restorane
i lijeganje u krevet znajući da ništa nisi stekao
na pošteni način.
Možda je koronavirus
odrastanje u domu za nezbrinutu djecu
ili u naizgled sretnoj obitelji,
iznenadno ugašen mladi život
ili preživljavanje do osamdesete u tuzi i strahovima,
ležanje u bolnici na aparatima
ili u svojoj sobi misleći da si ružan i jadan.
Možda je koronavirus
hrpa drugih bolesti o kojima se ne priča,
prometnih nesreća koje čekaju red na objavu u medijima,
zagađen okoliš i globalno zatopljenje,
glad u svijetu koja je postala normalna,
testiranje na rak dok te doma čeka dijete,
unutarnja borba s depresijom i anksioznošću,
ovisnost o cigaretama, alkoholu, drogi, kocki
ili osobi bez koje misliš
da ne možeš.
Možda je koronavirus
traženje sreće u vanjskim stvarima
i odustajanje od rada na sebi
u trenutku kada ti nedostaje još samo malo
do uspjeha.
Možda je koronavirus
slijepo slijeđenje nametnutih pravila
i slušanje vijesti
koje nas zatupljuju.
Možda je koronavirus
činjenica da svega ovoga nismo svjesni
i mislimo da će nas uništiti samo
jedna pandemija.
Mirela Belaj
Ruke, studentica Jana Tataj, Odsjek za kulturu, medije i menadžment
Fasada, izv. prof. art. Davor Šarić, Odsjek za kreativne tehnologije
Enciklopedija čudovišta, izv. prof. art. Stanislav Marijanović, Odsjek za vizualne i medijske umjetnosti
Enciklopedija čudovišta
Javljaju se danas prijatelji s raznih strana, zatvoreni u svojim zemljama, gradovima, kućama, sobama i sami u sebe. Neke od njih godinama nisam čuo. Eto, Consuelo ima već četvero djece, Agim je u mirovini, Pablo je ostao bez posla, Dionis i dalje širi napukli duh Sredozemlja… Svi pitaju što je sa Zagrebom i jesam li živ. „Nisam!“ odgovaram ja. Lažem da sam mrtav već tri dana i da ih gledam s visina. Ne vjeruju, smiju se. Nasmijem se i ja pa se onda zajedno zabuljimo u budućnost. Gledamo mi, gledamo, razrogačenih očiju, a ona se ne da vidjeti, skriva se iza zrcala. A što bi se vidjelo u zrcalu budućnosti nego prošlost.
Tako mi pade pogled i na knjigu koju sam napisao prije petnaestak godina. Zašto baš na nju? Zato što iz nje viri stakalce u kojem se pomalo zrcali budućnost. Knjiga je pisana i slikana za mlađe od nas, ali sjetimo se davno otrcane fraze koja veli da u svakom odraslom čovjeku živi dijete. Ako nju pošteno izvrnemo, ona će nam reći da u svakom djetetu raste odrastao čovjek. E, da smo o tome vodili više brige, ne bi nam virus trebao silom otvarati pospane oči.
Eto Enciklopedije čudovišta! Četiri dana zaredom objavljivat ćemo po 50 stranica. Ako pokažete zanimanje, spremna je i njena starija sestra, Enciklopedija čovjeka pisana rukom čudovišta – opaka knjiga za već poodrasle, još gora od prve. U njoj piše i ponešto o vama osobno.
Stanislav Marijanović