Premijerna scenska izvedba opere Samson i Dalila (17. 6. 2022.)
Dana 17. lipnja 2022. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, poslije dvije godine priprema, Covida-19, epidemioloških mjera i premijerne koncertne izvedbe, dogodila se premijerna scenska izvedba opere Samson i Dalila za koju je glazbu skladao čuveni francuski skladatelj, pijanist, orguljaš i glazbeni pisac iz razdoblja romantizma Camille Saint-Saëns. A libreto, koji je inspiriran biblijskim događajem istog naziva kao i opera, napisao je francuski libretist i pjesnik Ferdinand Lemaire. Ovo remek djelo francuske romantične glazbene umjetnosti, ali isto tako i zapadno-europske glazbene umjetnosti, utjelovili su solisti, zbor, orkestar i Baletni ansambl HNK-a u Osijeku pod ravnanjem maestra Filipa Pavišića koji je, kako je rekao, ponosan na činjenicu da je opera realizirana isključivo s domaćim snagama bez gostiju. Operu je režirao redatelj Robert Bošković. Dirigent Filip Pavišić studij dirigiranja je završio u Zagrebu, u klasi Vjekoslava Šuteja, a usavršavao se u Beču, kod maestra Uroša Lajovica, upisavši poslijediplomski studij na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Godine 2007. i 2011. kao dirigent je nastupao sa Zagrebačkom filharmonijom, zborom i orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Orkestrom Liszt-Wagner i s mnogim drugim poznatim ansamblima i orkestrima u domovini i u inozemstvu. Godine 2011. sudjeluje na međunarodnom natjecanju mladih dirigenata Lovro von Matačić te je ušao u finale istog natjecanja. Višestruki je dobitnik stipendije Fonda Lovro i Lilly Matačić. Od 2011. je ravnatelj Opere HNK-a u Osijeku. Godine 2018. dobiva Nagradu hrvatskog glumišta za dirigiranje opere Tosca.
Opera Samson i Dalila je opera s tri čina koja je prvotno bila zamišljena kao oratorij po skladatelju, ali je skladatelju libretist Lemaire rekao da se biblijski događaj o Samsonu i Dalili može bolje realizirati kao opera, nego kao oratorij. Budući da se radi o biblijskom događaju i o tome kako je Bog odlučio pomoći izabranom narodu, operu krase i one „crkvene“ skladateljske tehnike poput fuge, a isto tako skladatelj nije propustio iskoristiti gregorijanski koral kao nadahnuće za Zbor židovskih svećenika, a u kojem se ističe unisono pjevanje židovskih svećenika koje podsjeća na gregorijansko pjevanje koje se u liturgiji koristi još od 9. stoljeća do danas. Osim u Zboru židovskih svećenika skladatelj je skladao solo kojeg pjeva najstariji među svećenicima – Stari Židov kojega je svojim vrhunskim pjevanjem i glasom utjelovio pjevač HNK-a u Osijeku – bas Miloš Milojević. Biblijski događaj o Samsonu i Dalili skladatelju nije poslužio za razvijanje radnje, već je vrijeme posvetio oblikovanju dviju opsežnih solističkih uloga s velikim arijama i duetima. Uloga Dalile (solistica Gordana Kalmar) povjerena je altu, dubokom ženskom glasu. Dobila je dvije arije koje se svojom melodioznošću ističu u vrlo bogatom altovskom repertoaru, a koju je solistica Gordana Kalmar otpjevala majstorski i virtuozno. Jedino što se kod ove premijerne izvedbe moglo zamijetiti je to da ja vrlo lagano da orkestar nadjača alta. Pogotovo ako solistica pjeva tiho u odnosu na orkestar ili ako orkestar svira glasnije nego što solistica može iznijeti melodiju, osobito ako je u dubljem registru gdje solistica ne može pjevati toliko glasno. Ovi navedeni problemi mogli su se zamijetiti na kraju prvog čina te početkom drugog čina. Ali duet između Dalile i Samsona (tenor Igor Krišto) se ne može opisati riječima koliko je odlično izveden muzički, ali također bez teksta ostavlja i psihološki aspekt situacije, koliko se lukavstvo povezano sa zlobom može kriti ispod lažnog iskazivanja ljubavi. Jedini jači muzički i scenski prizor od prije navedenog je pripao Samsonu kada u filistejskom mlinu slijep okreće mlinski kotač. Naravno, ne smije se izuzeti fenomenalna scenografija (Vesna Režić) samog završetka opere kada Samson sruši stupove filistejskog hrama.
Naravno, probe baš nisu tekle bez problema. Pogotovo ako se uzme u obzir da se radi o složenom komadu glazbe koji iziskuje veliki orkestar sastavljen od gudačkih instrumenata, trostrukog sastava drvenih puhača, limenih puhača i raznovrsnih udaraljki s određenom i neodređenom visinom tona, a u prostoru gdje se nalazi orkestar „je bilo tijesno za tako veliki orkestar pa je harfistica morala biti postavljena ispred pozornice lijevo“, kaže maestro Filip Pavišić. Ali takvo rješenje nije odudaralo od izvedbe, zapravo je harfa koja se mogla vidjeti ispred pozornice lijevo nadodala scenskoj postavi opere, budući da je harfa koncepcijski stara još od vremena antike. Nadalje, maestro F. Pavišić govori kako u odnosu na prošlogodišnju koncertnu premijeru ove opere, u svojoj punoj scenskoj izvedbi, glazba ove opere biva do kraja upotpunjena, pogotovo ako govorimo o baletnom dijelu u trećem činu opere čija je koreografa, a koju je postavio Vuk Ognjenović, ostavila veliki dojam na publiku koja je po završetku baletnog dijela i aplaudirala. Poslije spektakularne premijerne scenske izvedbe opere Samson i Dalila, možemo se složiti s baritonom Leonom Košavićem koji je bio u ulozi Velikog Svećenika Filistejaca, da Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku itekako pokazalo da može parirati velikim scenama, a naravno tome je, osim dobrog vodstva, zasigurno pridonijela i kohezija između izvođača i onih koji su priređivali ovaj veliki operni spektakl.
Martin Raguž, 1. godina diplomskog sveučilišnog studija Teorija muzike
Koncert Hrvatskog baroknog ansambla u Glazbenoj školi Požega (16. 5. 2022.)
U ponedjeljak, 16. svibnja u Glazbenoj školi Požega, cjelovečernji koncert je održao Hrvatski barokni ansambl. Koncertom ansambla otvoren je tjedan završnih koncerata Glazbene škole za školsku godinu 2021./2022. Na programu su bila djela Johanna Sebastiana Bacha i Luke Sorkočevića, a za potrebe koncerta u školu je dovezeno i čembalo što je doprinijelo atraktivnosti programa i posjećenosti koncerta.
Hrvatski barokni ansambl najznačajniji je takav ansambl specijaliziran za povijesno obaviještenu interpretaciju glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha na originalnim glazbalima i njihovim replikama. Ansambl je utemeljen 1999. godine i okuplja glazbenike mlađe generacije, zaljubljenike u iskonski zvuk i stilski osviještenu interpretaciju koja je u skladu s duhom i poetikom vremena u kojem je nastala. Ravnateljica ansambla je renomirana violinistica Laura Vadjon. Uz 20 godina održavanja ciklusa koncerata u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, ansambl je redovit gost brojnih domaćih i stranih festivala (Varaždinske barokne večeri, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Korčulanski barokni festival, Zagrebački barokni festival i dr.), kao i inozemnih festivala u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Finskoj, Švedskoj, Portugalu itd. Ansambl ostvaruje i dugogodišnju suradnju s ponajboljim svjetskim umjetnicima, specijalistima za izvođenje barokne glazbe, kao i sa vokalnim ansamblom Antiphonus te zborovima Cantores Santi Marci i Ivan Goran Kovačić. Hrvatski barokni ansambl dobitnik je diplome ‘Milka Trnina’ Hrvatskog društva glazbenih umjetnika 2001., nagrade ‘Orlando’ Dubrovačkih ljetnih igara 2014., nagrade ‘Ivan Lukačić’ Varaždinskih baroknih večeri 2016. i Nagrade grada Zagreba 2020. Zbog posebno zanimljivih, virtuoznih, živih i angažiranih interpretacija, glazbena ih kritika kao i publika svrstavaju u sam vrh hrvatske glazbene reprodukcije.
Program koncerta otvoren je Bachovim Brandenburškim koncertom br. 5 za poprečnu flautu, violinu, čembalo, gudače i basso continuo u D-duru BWV 1050. Nakon toga izvedena je Sinfonia Luke Sorkočevića u G – duru za flautu, violinu i basso continuo. Ansambl se zatim predstavio Bachovim koncertom za obou d’amore, gudače i basso continuo u A-duru BWV 1055R, i na kraju ulomcima Bachove kantate ‘Jauchzet gott in alllen landen’ BWV 51. Na koncertu su se predstavili izvanredni solisti Nikolina Hrkač-sopran, Ana Benić-traverse flauta, Stjepan Nodilo-barokna oboa d’amore, Krešimir Fabijanić-barokna truba i Pavao Mašić- čembalo.
Koncert Hrvatskog baroknog ansambla obogatio je koncertnu sezonu Glazbene škole Požega, a izvrsnim izvedbama i specifičnim zvukom izazvali su ovacije publike koja nema priliku često čuti ovakvu vrstu umjetničkih izvedbi.
Monika Sakač Botički, 1. godina diplomskog sveučilišnog studija Teorija muzike
Premijera opernog diptiha Arlecchino i Gianni Schicchi u Osijeku (28. 4. 2022.)
U četvrtak, 28. travnja 2022. u koprodukciji HNK-a u Osijeku i HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke premijerno su izvedene dvije jednočinke, komične opere Arlecchino F. Busonija te Gianni Schicchi G. Puccinija. U izvedbi dviju opera sudjelovali su solisti i orkestar HNK-a u Osijeku i HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Orkestrom je ravnao dirigent maestro Stjepan Vuger. Maestro Vuger godine 2012. završava diplomski studij Klasične harmonike u klasi doc. Boruta Zagoranskog i preddiplomski studij Glazbene pedagogije na Odjelu za glazbu Sveučilišta u Puli. Kao stipendist programa Erasmus akademsku godinu 2011./2012. odslušao je na Muzičkoj akademiji u Gdanjsku, u klasi red. prof. Krzysztofa Olczaka i asis. Pawela Zaganczyka. 2020. godine završava studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi red. prof. Mladena Tarbuka. Dirigentski debi ostvario je sa Zagrebačkom filharmonijom u siječnju 2017. godine.
Operu Arlecchino režirao je dramaturg i operni redatelj dr. sc. Marin Blažević, koji je na kreativan način dočarao bit ove opere, a to je ismijavanje opernog koncepta. Sam Busoni, koji je i libretist ove opere, parodirao je talijanske „osvetničke“ arije kada Leandro (Jorge Puerta) izražava želju za osvetom prema Arlecchinu, dok mu u isto vrijeme Colombina (Kristina Owais) govori da mu Leandro ne naudi jer ona još uvijek volio svog supruga Arlecchina. Skladatelj Busoni je glazbeno citirao druge skladatelje, kao npr. u prvom dijelu opere gdje je citiran Mozartov Don Giovanni, kada Ser Mateo del Sarto (Leon Košavić) razmišljajući o djelu Don Juan zamišlja dvoje zaljubljenih koji su osuđeni na pakao. Redatelj Marin Blažević nije propustio u žaru ove opere, koja već ismijava operni koncept, da i on sam ne realizira takvu režiju prema talijanskoj operi, pogotovo što je solist Jorgea Puerta, koji je glumio Leandra, postavio tako da bude utjelovljenje pokojnog opernog pjevača Luciana Pavarottija koji je bio usko vezan za talijansku operu, a u kontekstu ove opere Pavarottijev lik i djelo također bivaju malko neozbiljno shvaćeni. Fascinantan je bio i kroj kostima koje su izvođači nosili na pozornici. Kostimi su bili takvi da pola čovjeka izgleda suvremeno obučeno, a pola kao u doba srednjeg vijeka, čime se pokazalo da, iako je srednji vijek daleko iza nas, su se ljudi većinom prepuštali strastima i požudama.
Nakon pauze od dvadesetak minuta počela je i izvedba druge opere – Gianni Schicchi G. Puccinija u režiji Fabrizia Melana, renomirane figure na međunarodnoj opernoj sceni. Libreto je napisao Giovacchino Forzano prema Božanstvenoj komediji Dantea Alighierija. Za ovu komičnu operu da se zaključiti da je puno ozbiljnija nego što bi gledatelj očekivao jer se bavi o bitnim stvarima, a koje su zasigurno aktualne i danas. Poveznica s Božanstvenom komedijom je lik Gianni Schicchi (Dalibor Hanzalek) koji je po Danteovom djelu završio u paklu jer je krivotvorio oporuku. A u operi se čin krivotvorenja oporuke opravdava tako što je kuću, koju si je Schicchi prisvojio prijevarom od preminulog bogataša Buosa Donatija, ostavio svojoj kćeri Lauretti (Ivana Medić) i njenom zaručniku Rinucciu (Matej Predojević Petrić). Solistica Ivana Medić izuzetno je oduševila publiku izvedbom arije “O mio babbino caro“ u kojoj Lauretta nagovara svog oca Schicchija da pomogne Rinuccijevoj obitelji da krivotvore oporuku, kojom je pokojni bogataš Donati sve svoje imanje ostavio Crkvi, a isto tako bi i prisvajanje kuće i bogatstva omogućilo ženidbu Laurette i Rinuccia. Reprizne izvedbe ovog zanimljivog opernog diptiha su u petak, 29. travnja 2022. u 20 sati, te u subotu, 30. travnja 2022. u 19 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.
Martin Raguž, 1. godina diplomskog sveučilišnog studija Teorija muzike
Press konferencija i okrugli stol (26. 4. 2022.)
U utorak, 26. travnja 2022. u 11 sati, u osječkom HNK-u, održana je press konferencija povodom premijere dvije komične opere jednočinke: Arlecchino F. Busonija te Gianni Schicchi G. Puccinija u koprodukciji HNK u Osijeku i HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Bitno je naglasiti da se radi o jednom od najvećih glazbenih projekata po broju solista i sudionika.
Na press konferenciji sudjelovali su dramaturg, operni redatelj i intendant HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci dr. sc. Marin Blažević koji je ujedno i redatelj opere Arlecchino. Na presici je sudjelovao i gospodin Fabrizio Melano, redatelj opere Gianni Schicchi, koji je naglasio da je opera Gianni Schicchi prva opera koju je režirao samostalno davnih 1970-ih godina. Na konferenciji je sudjelovao i dirigent maestro Stjepan Vuger, koji je zadužen za probe te za premijernu izvedbu navedenih jednočinki. Konferencija je počela dobrodošlicom Dražene Vrselje, intendantice HNK-a Osijek. Prvi govor je održao redatelj Marin Blažević te je najavio izvedbu ovog opernog diptiha. Za operu Arlecchino je nadodao da se radi o „anti-operi“, u kojoj se na jedan komičan način ismijavaju operni koncepti. Poslije gospodina Blaževića, riječ je dobio redatelj Fabrizio Melano. Redatelj Melano je za operu Gianni Schicchi rekao da se ne radi baš o „komičnoj“ operi, jer se opera bavi bitnim problemima društva. Poslije redatelja Melana, maestro Stjepan Vuger je upoznao o tijeku probi dviju opera te o glazbenom pristupu G. Puccinija i F. Busonija. Zadnju riječ je imala solistica i asistentica redatelja, gospođa Sofija Cingula, koja se u svom govoru zahvalila na divnoj suradnji s Hrvatski narodnim kazalištem u Osijeku.
Na okruglom stolu u 18 sati imali smo priliku postavljati pitanja redatelju Fabriziju Melanu, maestru dirigentu Stjepanu Vugeru te asistentici redatelja i solistici Sofiji Cinguli. Redatelja Melana publika okruglog stola je pitala pitanja o njegovoj umjetničkoj prošlosti kao opernog redatelja. Fabrizio Melano je dobio i pitanje kako teku probe za postavljanje opere na što je on odgovorio da je najprije bitno slušati i analizirati partituru te da je, ako se u tri sata probe uspije postaviti dio opere u pet minuta glazbe, napravljen veliki posao. Stjepan Vuger je za operu Gianni Schicchi istaknuo da se radi o „ansambl operi“ u kojoj ima puno solista, ali je svaki od njih jednako važan za tok priče. Također se na okruglom stolu diskutiralo o sadašnjosti i budućnosti opere kao žanra koji je u 20. stoljeću polako potiskivan od strane filma. Na kraju okruglog stola svi sudionici su srdačno pozvani na premijeru u četvrtak, 28. travnja, u 19 sati, a koju zajednički izvode izvođači HNK Ivan pl. Zajc iz Rijeke i HNK u Osijeku te na reprizne izvedbe dviju opera u petak, 29. travnja, u 20 sati te u subotu 30. travnja, u 19 sati.
Martin Raguž, 1. godina diplomskog sveučilišnog studija Teorija muzike
Guslač od marcipana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku (4. 3. 2022.)
Predstava Guslač od marcipana, u režiji Dore Ruždjak Podolski, u osječkom HNK-u igra već više od mjesec dana, točnije od praizvedbe 4. ožujka 2022., a gledalište je i dalje puno zainteresirane publike. Ova jednočinka prikazuje život proslavljenog osječkog violinskog virtuoza Franje Krežme, prema romanu Stjepana Tomaša i dramatizaciji Marijane Fumić. Mnogi će se složiti kako je uprizorenje Krežmina života bitan korak k osvještavanju šire publike o njegovom talentu i zapanjujućoj, ali nažalost, prekratkoj karijeri.
Mnogi su elementi ove predstave vješto izvedeni, na način da održe dinamičan tijek radnje, a publici ujedno budu jasni. Uigrana i brojna glumačka postava, na čelu s Antoniom Jakupčevićem (Franjo Krežma) i Antonijom Mrkonjić (Anka Krežma), gledatelje vodi kroz različite i brojne etape Krežmina života, ujedno i kroz mnoge europske gradove, a sve uz pomoć igre svijetla, s obzirom na to da je scena (scenograf Stefano Katunar) tijekom cijele izvedbe nepromijenjena. Ona je minimalistička, s bijelom pozadinom te dugim drvenim stolom i stolicama. Prikazani su mnogi značajni likovi toga doba, a samo neki od njih su Matija Kačan (Krežmin otac), Selma Mehić (Krežmina majka), Anita Schmidt (Krežmina baka), Duško Modrinić (Izidor Kršnjavi), Aljoša Čepl (Franjo Kuhač, Milan Šenoa) i brojni drugi.
Glazba je, naravno, imala značajnu ulogu, kao najvažniji element protagonistova života. Redateljica se odlučila za kombinaciju glazbe nastale tijekom 19. stoljeća i glazbe Tihomira Ranogajca, pisane za ovu predstavu, a izvedena je u sastavu: Stefany Findrik, mezzosopran; Kristina Tomljanović Sasz, flauta; Žana Radonić, klarinet; Damir Šenk, klavir; Bella Nagy, violina; Maja Iljovski, violončelo.
Ranogajčeva glazba suvremenim zvukom obogaćuje brojne scene, podređena je radnji i uspješno pridonosi stvaranju željene atmosfere. Ona je, na neki način, uspjela stvoriti most između vremena u kojemu je Krežma živio i vremena u kojemu ga se danas publika prisjeća. Sličnu su ulogu imali i sami izvođači, smješteni na mjesto gdje su vidljivi publici. Bili su i zvučna podloga, ali i ostvarivali povremene manje interakcije s glumcima.
Velikan poput Krežme nedvojbeno je, u svome rodnome gradu, zaslužio jedan ovakav projekt, koji će njegov lik i djelo približiti široj publici.
Nataša Belaj, 1. godina diplomskog sveučilišnog studija Teorija muzike
Humanitarni koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku (11. 3. 2022.)
U Hrvatskom je narodnom kazalištu u Osijeku, 11. ožujka 2022. godine, održan koncert klasične glazbe, humanitarnog karaktera. Prikupljena novčana sredstva doniraju se Hrvatskom Caritasu, koji će ih potom proslijediti Caritasu Ukrajine, kao pomoć zbog novonastale ratne situacije u Ukrajini.
Na programu su bila dva djela, Beethovenov Koncert za klavir u G-duru, op. 58, br. 4 i Simfonija u Es-duru, op. 8, br. 1, ukrajinskog skladatelja Reinholda Glièrea.
Prije početka samih izvedbi posjetiteljima se obratila intendantica Dražena Vrselja, i sama istaknuvši kako obraćanje Uprave publici nije uobičajeno, ali je ipak, u ovakvoj iznimnoj situaciji, odlučila zahvaliti publici na dolasku, pozvati što veći broj građana da uplate novčana sredstva za pomoć Ukrajini te kolegama koji su zaposlenici HNK-a u Osijeku, a rodom su iz Ukrajine, poželjeti mir.
Program je započeo već spomenutim Beethovenovim Koncertom za klavir. Nastupio je solist Lovre Marušić na klaviru, a orkestrom osječke opere ravnao je maestro Mladen Tutavac.
Marušić je s ovim djelom nastupio i na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu, Ohio, prošle godine, te si ondje osigurao drugu nagradu. Orkestar i solist muzicirali su skladno, a muzikalnošću se posebice istaknuo drugi stavak, kojega izvode solist i gudači.
U drugome je dijelu izvedena spomenuta simfonija, nastala 1900. godine. Pripada Glièreovom ranom opusu i nastala je još tijekom kompozitorova studija. Osječki ju je orkestar izveo s lakoćom te uspješno sproveo simboličnu i plemenitu zamisao da se, na ovom izvanrednom koncertu, izvede djelo ukrajinskoga skladatelja.
Publika je velikim pljeskom nagradila izvođače, a potom je uslijedio bis, energično djelo Slavenski ples, op. 46, br. 8, Antonína Dvořáka.
Unatoč odličnom repertoaru i humanitarnom karakteru ovoga koncerta, mnoga su mjesta u publici ostala prazna, a ostaje nam nadati se kako će događaj poput ovoga potaknuti mnoge da se priključe donacijama i pomognu ukrajinskom narodu.
Nataša Belaj, 1. godina diplomskog sveučilišnog studija Teorija muzike