U utorak, 27. svibnja, u Svečanoj dvorani Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku održan je još jedan koncert u sklopu simpozija Glazba s adresom, ovoga puta posvećen suvremenoj talijanskoj glazbi. Posebnost večeri bila je u odabiru repertoara, koji je obuhvaćao isključivo djela živućih skladatelja.
Glavni izvođač bio je talijanski skladatelj i pijanist Rodolfo Saraco, voditelj Katedre za kompoziciju na Glazbenom konzervatoriju u Cosenzi. Saraco je koncert oblikovao kao interaktivno glazbeno putovanje – svako djelo popratio je uvodnim komentarom, približavajući publici kontekst i karakteristike pojedine skladbe.
Koncert je otvoren njegovom autorskom skladbom Stylus iz 2013. godine, trodijelnim djelom u kojem se ističu pentatonski elementi i bogatstvo septakorada. Slijedila je praizvedba skladbe Dream skladatelja L. Capuana. Nakon toga uslijedio je ciklus Five Easy Pieces skladatelja L. Ferrera: New Age Clouds, Pizza Party, Melanie on my Piano, A Serious One i New Romantic – komadi koji su oduševili raznolikošću karaktera, izražajnim dinamikama i glazbenim bojama. Posebno su se istaknuli Pizza Party svojom ritmičnošću te New Romantic dramatičnim ugođajem.
U nastavku programa izvedena su tri notturna – Notturno br. 3 i br. 4 V. Palerma, Saracova profesora kompozicije, te Notturno L. Malettea, kolege sa studija, koje je također doživjelo svoju praizvedbu. Slijedio je ciklus Viaggio nella memoria: Tre pezzi per pianoforte L. Luke, koji je s autorom dijelio istog mentora. Publika je potom imala priliku čuti jedinu skladbu s proširenim tehnikama – Diabasis F. Conocchiellea, koja eksperimentira sa zvukovima nastalim trzanjem i prekrivanjem žica klavira, stvarajući dojam igre s akustikom i alikvotama.
Koncert je zaključen ciklusom Tre intermezzi alla notte skladatelja C. Galantea: La lingua di ferro della mezzanotte batte dodici volte, Recitativo con cielo stellato i Danza dell’inquieto plenilunio.
Nakon koncerta uslijedio je razgovor s umjetnikom. Saraco je izrazio zahvalnost na gostoprimstvu i prilici da predstavi svoj rad kroz Erasmus mobilnost. Ispričao je kako je još kao dijete počeo učiti klavir te je vrlo rano počeo improvizirati i skladati. Iako su ga u mladosti privlačili jazz i blues, profesionalno se posvetio skladanju tek za vrijeme studija.
Kao glavne uzore istaknuo je ruske skladatelje s početka 20. stoljeća, a među suvremenicima posebno cijeni Johna Adamsa. Govoreći o talijanskom glazbenom obrazovanju, istaknuo je sustav privatnih i državnih škola, kao i pripremne programe za konzervatorij koji osiguravaju kvalitetan temelj za profesionalnu karijeru.
Zanimljiv je podatak da mu je omiljeni album The Dark Side of the Moon grupe Pink Floyd. Ne skriva skepsu prema umjetnoj inteligenciji u glazbi – smatra da ona ne može zamijeniti ljudsku interpretaciju i emocionalnu dubinu.
Na kraju je mladim skladateljima poručio: da slijede svoje snove. Ako su glazba i skladanje izvor njihove sreće i ako ih ispunjavaju mirom, tada se za njih trebaju boriti i ne odustati.
Ines Hustić