Hrvatski komorni orkestar
Davor Kelić, dirigent
Mario Zbiljski, bisserica
Vice Zirdum, brač
Darko Čuvidić, brač
Ottorino Respighi (1879.-1936.)
Antički plesovi i arije, suita br. 3
Italiana
Arie di corte
Siciliana
Passacaglia
Davor Bobić (1968.)
Concertino Strossmayer za tamburu i gudače
Marijo Zbiljski, bisernica
Tihomir Ranogajec (1990.)
Grimizni svirači za dva solista na bračevima i orkestar
Vice Zirdum, brač
Darko Čuvidić, brač
Victor Herbert (1895. – 1924.)
Serenada za gudače u F-duru op 12.
Tempo di Marcia – Un poco meno mosso – Tempo I
Polonaise: Tempo moderato
Liebes-Scene: Langsam – Andante amoroso
Canzonetta: Allegretto
Finale: Molto vivace
Gostovanje Hrvatskog komornog orkestra pod ravnanjem Davora Kelića i sa solistima Mariom Zbiljskim, Vicom Zirdumom i Darkom Čuvidićem u Osijeku nedvojbeno je izuzetno lijep glazbeni događaj. Eto, drage Osječanke i Osječani, žalim da ne mogu biti u prema epidemiološkim uputama sigurno jako smanjenom broju slušatelja, jer i mene uz Osijek, taj tako lijepi grad na obali Dravi, vežu posebno važna obiteljska i profesionalna sjećanja. Naime, osim što je moj otac podrijetlom „Eseker“, osobno sam prije agresije bila predavačica na Pedagoškom fakultetu sve do 1990. Kada je postalo nemoguće putovati u Osijek otišla sam na kratko u Berlin i ostala 10 godina. U međuvremenu se mnogo toga dogodilo. Kao rođena Varaždinka sa zagrebačkom adresom raduje me da je moj sugrađanin, skladatelj Davor Bobić, već godinama red. prof. na Sveučilištu Josip Juraj Strossmayer, sada „vaš“ i toliko je toga vrijednoga i pozitivnoga učinio za grad. Dakako, spomenut ću samo Osječke srijede, ali i njegovo zauzimanje za otvaranje Odjela za tamburu kao i njegove brojne studente…..koji ste svi sada nadam se na koncertu.
Da, tambura, naše nacionalno glazbalo, vaša slavonska dika, postala je instrumentom kojega se studira na visokoškolskoj razini, usporedno sa svim drugim instrumentima klasične glazbe, a upravo je Davor Bobić autor prvog djela koje spaja tamburu/bisernicu s komornim orkestrom gudača u djelu klasične forme i sa svim tehničkim zahtjevima koje takvo solističko muziciranje zahtijeva. Dakle, Hrvatskom komornom orkestru, kojega je prije 32 godine utemeljio još jedan Varaždinac sa zagrebačkom adresom, klarinetist Anđelko Ramušćak, a koji kontinuirano ima svoju koncertnu sezonu u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu te gostuje nerijetko u inozemstvu, ulazi u povijesne anale kao prvi komorni orkestar koji je zasvirao s tamburom. A i dirigent je iz Slavonije, iz Đakova, mladi, perspektivni Davor Kelić. E pa radujte se onda i uživajte!
O djelima:
Program je lijepo sastavljen. Na početku melodijska ugoda iz talijanske baštine, Antički plesovi i arije, suita br. 3 Ottorina Respighija, skladatelja koji je studirao u Bologni i Berlinu, a vrlo se rano počeo se zanimati za glazbu uglavnom XVII. i XVIII. Stoljeća, što je, osim u skladateljskim postupcima, očitovao kroz mnogobrojne transkripcije. Autor brojnih opera i baleta te poznatih simfonijskih pjesama Rimske, pinije, Rimske fontane i Rimske svečanosti, budući da je radio kao profesor na Glazbenoj akademiji Santa Cecilia u Rimu, ostavio je Respighi i tri suite inspirirane ranom glazbom. Na večerašnjem je rasporedu treća suita Antičkih plesova i arija čiji naslovi stavaka upućuju da su izvorišta talijanska plesna baština i dvorski napjevi iz razdoblja baroka. Suita je skladana 1931. godine i uživa veliku popularnost.
Drugo djelo na programu je već spomenuta novost, komorni orkestar gudača i solist na bisernici. Skladatelj je djelu dao naslov Concertino Strossmayer za tamburu i gudače naglasivši već i time svojevrsnu posvetu đakovačkom biskupu J. J. Strossmayeru čije ime nosi osječko sveučilište. Hrvatski skladatelj Davor Bobić (Varaždin, 1968.) djeluje kao pedagog, organizator i voditelj nekad varaždinske, a danas osječke glazbene sezone, uz to je i dugogodišnji ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, te od nedavno i voditelj glazbenog programa varaždinskog HNK. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu a na Konzervatoriju P.I. Čajkovski u Kijevu diplomirao je harmoniku, kompoziciju i teoriju glazbe. Pedagošku karijeru započeo je neposredno nakon studija na varaždinskoj Glazbenoj školi a od 2003. godine radi na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, od 2014. kao redovni profesor. Od 2005. do 2009. godine je voditelj Odsjeka za glazbenu umjetnost, a obnašao je i dužnost voditelja katedre za glazbenu pedagogiju. Uz niz organizacijskih poboljšanja, pod njegovim se vodstvom ili uz njegovo sudjelovanje na Umjetničkoj akademiji povećao broj studijskih programa (klavir, kompozicija, gitara, muzikoterapija) a uveden je i potpuno novi studij tambure. Skladatelj koji je za 2019. dobitnik Nagrade Porin za najbolju skladbu klasične glazbe i čiji je opus izuzetno bogat, napisao je za potrebe studija tambure Concertino Strossmayer posvetivši ga vrsnom tamburašu Marijanu Zbiljskom i Hrvatskom komornom orkestru. Skladba je praizvedena 21. lipnja u Bazilici sv. Petra u Đakovu. Riječ je o jednostavačnom djelu koje solistički izvodi bisernica uz pratnju gudačkog ansambla, a koja je prvo takvo ostvarenje uopće koje ulazi u repertoar klasične glazbe kao potpuni novitet budući da tamburu tretira kao solističko glazbalo u kontekstu koncertantnog djela ozbiljne glazbe za solistu i ansambl. I premda je moguće osluškivati utjecaj folklornog idioma ostvario je Bobić glazbu naglašene virtuoznosti tipično klasičnog skladateljskog sloga u kojemu se tambura solistički spaja sa zvukom gudača čineći glazbeno tkivo izražajne motoričnosti.
Tihomir Ranogajec, rođen u Osijeku 1990., po završetku klasične gimnazije upisao je studij glazbene pedagogije na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku i diplomirao s odličnim uspjehom te dobivenom Rektorovom i Dekanovom nagradom. Apsolventsku godinu odradio je u Londonu u okviru Erasmus stručne prakse radeći s organizacijom Sound and Music na razvoju nove glazbe i mladih skladatelja. Dobitnik je fonda HDS-a Rudolf Matz za poticaj mladih skladatelja 2015. Skladao je za solo instrumente, različite komorne sastave, zbor i tamburaški orkestar. Majstorske tečajeve kompozicije je radio s eminentnim skladateljima Ninom Šenk, Nilsom Vigelandom, Markom Nikodijevićem, Davorom Vinczeom i Genoel von Liliensternom. S tamburaškim orkestrom Batorek je kao dirigent gostovao u Francuskoj, Brazilu i Bugarskoj. Zaposlen je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku kao asistent na odsjeku za novu glazbu. Skladba Grimizni svirači za dva solista na bračevima i tamburaški orkestar nastala je 2014. i bila praizvedena na 39. Međunarodnom festivalu umjetničke tamburaške glazbe 21.svibnja 2016. u izvedbi Subotičkog tamburaškog orkestra pod ravnanjem Marijane Marki. Skladbu je autor 2018. priredio za klavirski trio (bisernica, brač, klavir) i ta je verzija praizvedena u okviru koncerta Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj 26.studenog 2018. Večeras je na programu u novoj verziji. Solisti ostaju tamburaši dva brača, a prateći ansambl je Hrvatski komorni orkestar, dakle gudački ansambl.
Posljednje djelo je Serenada za gudače u F-duru op 12. irsko-američkog skladatelja Victora Herberta rođenog u Dublinu1895. i preminulog u New Yorku 1924. Prvenstveno poznat po operetama, proslavio se i svojim Drugim koncertom za violončelo, op. 30 iz 1894. u kojemu je varirao Lisztove teme. Sa suprugom je emigrirao u SAD 1886. tražeći angažman u Metropolitan operiprvenstveno kao čelist, budući da je već bio afirmiran kao virtuoz na violončelu. Živeći u New Yorku djelovao je i kao član New York String Quarteta, a u skladateljskom se svojstvu afirmirao se Serenadom za gudače praizvedenom u Steinway dvorani Metropolitana 1. prosinca 1888. Djelo je izazvalo opće oduševljenje a kritičar je u New York Timesu glazbu ocijenio kao osobito uspjelu. Osobito je istican „znalački skladateljski rukopis, tople teme i snažna izražajnost koja pokazuje pažljivi studij Wagnerova pažljivog načina tretiranja gudača.“ S odjecima impresionističke senzibilnosti i melodijskim bogatstvom skladba je doživjela ovacije. Doista, riječ je o pet stavaka koji odišu romantičnim kontrastima u dinamici, bogatom teksturom, bojama i harmonijama koje su ponekad staccato, ili pak pizzicato odjeljci, a uz ritmove marša i poljskog plesa u finalu podijeljeni gudači (divisi) nude suptilne promjene i široki dinamički raspon.
O interpretima:
Trojica solista na tamburama i dirigent večerašnjeg koncerta glazbenici su s vrlo bogatim profesionalnim karijerama. Nažalost na ograničenom prostoru nije moguće nabrojiti sve podatke o njihovom školovanju, dosadašnjim uspjesima i radu.
Marijo Zbiljski, rođen 1975. u Osijeku doista afirmirani glazbenik s važnom estradnom karijerom i nizom osvojenih nagrada kao i objavljenim nosačima zvuka kao i brojnim nastupima u domovini inozemstvu. Godine 2016. završio je diplomski studij na bečkom Franz Schubert Konzervatoriju u suradnji s Akademijom za muzičku umjetnost Plovdiv(Bugarska) , a godine 2019. na osječkom Sveučilištu J.J.Strossmayer završio je diplomski studij Tamburaško umijeće. Dobitnik je Rektorove nagrade za poseban doprinos promicanja Tambure kao solističkog instrumenta u svijetu klasične glazbe u obliku solističkih recitala u Hrvatskoj i Austriji (Volksteather Wien) u suradnji s izv. prof. Konstantinom Krasnitskim. Godine 2019 nastupa kao gost programa Wienertschuschenkapelle u Bečkom Konzerthausu. Godine 2020.nominiran je kao izvođač za diskografsku nagradu Porin kao izvođač u kategoriji „Najbolji album klasične glazbe“. Uspješan kao pedagog i voditelj projekata uspješno nastavlja koncertirati a radi kao profesor tambure u Osnovnoj i Srednjoj glazbenoj školi Franjo Kuhač u Osijeku, te kao asistent na Akademiji za umjetnost i kulturu.
Vice Zirdum rođen je 1984. u Đakovu, Srednju je školu završio u Osijeku a studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Siniše Leopolda. Studirao je na Indiana University of Pennsylvania, SAD, u sklopu programa razmjene studenata između Muzičke Akademije u Zagrebu i IUP-a. Od 2007. zaposlen je u Glazbenoj školi Albert Štriga u Križevcima u zvanju profesora mentora. Voditelj je stručnog vijeća nastavnika tambura, predavač na seminarima, a djeluje i kao vanjski suradnik i aranžer za Tamburaški orkestar HRT-a. Voditelj je i Tamburaškog orkestra KUD-a Kašina s kojim osvaja 1. nagrade na brojnim natjecanjima, a zajedno s orkestrom 2018. godine osniva susrete tamburaških orkestara u Kašini pod nazivom „Tambura u srcu Prigorja“. Bavi se i skladanjem, prvenstveno za tamburu, a njegove skladbe osvajaju 1. nagrade na natjecanjima Hrvatskog sabora kulture i Hrvatskog društva tamburaških pedagoga. Od 2018. radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (studij tambure i tamburaškog umijeća) kao vanjski suradnik, a od 2019. kao asistent na glavnom predmetu tambura. Nastupa i kao solist s Tamburaškim orkestrom HRT-a i skupa s Valentinom Kezerić Zirdum kao duo klavira i tambure.
Darko Čuvidić rođen je 1989. godine u Pakracu. Osnovnu glazbenu školu u upisao je u Novskoj 1999. godine, smjer tambura, a zatim Srednju glazbenu školu, smjer glazbena teorija. Kao tamburaš imao je brojne uspjehe te je 2008. upisao studije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Odsjek za glazbenu pedagogiju. Uspjesi s tamburaškim orkestrima i kao solist nižu se kao i pedagoški rad na kolegiju tambure samice. 2012. je bio dobitnik Rektorove nagrade na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. 2019. diplomirao je na Akademiji za umjetnost i kulturu smjer Tamburaško umijeće i stekao akademski naziv Magistar muzike (mag.mus.). Bavi se i skladateljskim radom.
Davor Kelić Rođen u Đakovu 1992. godine. 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. Dobitnik je Rektorove nagrade akademske godine 2014./2015 za projekt u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Od listopada 2016. zaposlen je kao zborovođa HNK-a Osijek, a od siječnja 2018. u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb. U matičnom kazalištu Komediji do sada je oddirigirao preko 100 predstava sa ukupno 6 različitih naslova te postavio dvije premijere (operetu E. Kalmana: Grofica Marica te melodramu pod naslovom Zaljubljeni Shakespeare). Surađuje sa komornim ansamblom OCTOS za koji priređuje notne aranžmane, a od 2020. godine došao je na mjesto voditelja Hrvatskog komornog orkestra s kojim je do tada imao više uspješnih surdanji. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Zborom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, Zagrebačkom filharmonijom, HNK u Osijeku, opernim ansamblom HNK u Zagrebu, Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2020. vrši dužnost naslovnog asistenta na odsjeku za instrumentalne studije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Dr. sc. Zdenka Weber