Festival kazališnih akademija – trinaesti po redu – Dioniz ove godine održava se 8. i 9. listopada u Đakovu. Na festivalu će se uz Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku predstaviti i Akademija umetnosti Novi Sad te Umjetnička akademija u Splitu i Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu. Uz večernje predstave koje su na rasporedu u Kulturnom centru u Đakovu, i ove godine se održavaju zanimljive radionice za studente. Svečano otvorenje Festivala je u petak, 8. listopada u 19:00 u Kulturnom centru u Đakovu.
PETAK, 08. listopada 2021.
09:00 – 12:30 – Kuća Reichsmann
KRATKI REZOVI – radionica – Joško Ševo
Rad na glumačkim improvizacijama iz kojih nastaju male kratke dramske situacije, scene. Cilj improvizacije je sa što manje riječi, što jednostavnijim glumačkim sredstvima iznijeti jasnu i čitljivu dramsku situaciju. Naglasak je na osvještavanju potrebe prisutnosti i bivanja na sceni, emotivnoj strukturi situacije, tj. upravljanja svojom nutrinom (unutrašnji mizanscen) jednostavnim, ali učinkovitim korištenjem jednostavnih glumačkih sredstava (riječ, pogled, gesta), koncentraciji na partnera i upotrebi tišine i pauze kao sustavnog dijela dramske situacije.
09:00 – 12:30 – SKLAD
SUBVERZIVNA AFIRMACIJA – radionica – Sebastijan Horvat
U ovoj radionici za glumce bavit ćemo se tehnikom subverzivne afirmacije ili „preporučenosti“ koja se pridružuje tehnikama političke umjetnosti krajem dvadesetog stoljeća i povremeno se pojavljuje u različitim taktikama političkog kazališta. Pritom glumac prisvaja različite političke i društvene načine iznošenja i argumentiranja činjenica i uvjerenja, a također ih potkopava posebnom tehnikom pretjerane identifikacije. Afirmiranjem radikalnih, uglavnom politički i društveno prihvaćenih stavova, koji se obično argumentiraju postupcima zdravog razuma pokušat ćemo gledatelja/slušatelja dovesti u točno takvu situaciju koju bi želio kritizirati – staviti ih u poziciju krajnje nelagode koja isključuje ironiju kao razumljiv ključ načina na koji gledamo i razumijemo.
14:00 – 17:30 – Centar za kulturu
Miroslav Radonjić i Goran Ibrajter – prezentacija Sterijinog pozorja i Biblioteke Sterijinog pozorja
14:00 – 17:30 – Kuća Reichsmann
NEUTRALNA MASKA – radionica – Mladen Vasary
Neutralna maska razotkriva prisutnost glumca na sceni, u prostoru koji ga okružuje. To je baza i početak svih maski. Nešto zajedničko što pripada svima na svijetu. Gledam, čujem, osjećam, dodirujem u svježini prvoga puta, u ravnoteži i ekonomiji pokreta. Identificirati se, transponirati, tražiti dinamiku elemenata prirode, životinja, materija, pojava koje nas okružuju kako bi mogli bolje igrati ljudsku prirodu izvan okvira realističnog. Fizičke akcije ljudskog tijela i pojava u prirodi u punoj ekonomiji geste i pokreta, a gdje se upisuju i emocije. Važno je mladom glumcu znati kako tijelo nešto vuče ili gura da bi mogao razumjeti i primijeniti to u svojoj ulozi. To znanje i spoznaja istog je baza neophodna za glumačku igru. Ondulacija naprijed, ondulacija u natrag, otvaranje – rastvaranje, su baza ljudske lokomocije kao i u prirodi gdje riba pliva, ptica leti a zmija gmiže. Čovjek hoda ondulirajući a dijete puže, vertikalno, horizontalno to je motor svih fizičkih napora ljudskog tijela. Vuči, gurati, penjati, hodati, trčati, skakati, dizati, nositi , napadati, braniti se, plivati, povećati, smanjiti, uravnotežit, disati…
19:00 – Centar za kulturu
OTVORENJE DIONIZA
19:30 – Centar za kulturu
ZAGREBAČKI PENTAGRAM – predstava – Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zagrebački pentagram djelo je koje povezuje pet tekstova hrvatskih autora u jednu predstavu. Riječ je o tekstovima: Pljačka Igora Rajkija, ZOO Ivana Vidića, Javier Nine Mitrović, Skoro nikad ne zaključavamo Damira Karakaša i Zona snova Filipa Šovagovića. U Zagrebačkom pentagramu provlače se teme neimaštine, nesretnih ljubavi, obiteljskih problema, prošlosti, budućnosti, imaginacije, surove stvarnosti, vremena u kojemu živimo i u kojemu ćemo tek živjeti. Poveznica je ovih pet različitih tekstova grad Zagreb i njegovi stanovnici. Njihove životne tragedije ovdje dobivaju sasvim novu, komičnu dimenziju. Pojavljuju se likovi svojstveni našoj stvarnosti, ali i likovi iz prošlosti i mašte te svaki od njih priča neku svoju priču, doživljenu ili izmišljenu, realnu ili izmaštanu. Zagrebački pentagram na tragikomičan način predočava situacije današnjice, probleme života u gradu različitih društvenih slojeva i kultura, koji se bore s vremenom i načinom života koje žive.
21:00 – Centar za kulturu
OBITELJ SVJETLA – predstava – Umjetnička akademija u Splitu
Projekt je nastao kao produkcija Umjetničke akademije u Splitu, pri Odjelu za kazališnu umjetnost, smjer Gluma, a pod mentorstvom izv.prof. Brune Bebić. Ovaj autorski projekt realiziran je na pozornici u kombinaciji dramskog s teatrom sjena i lutkarskim kazalištem, a nastao je po romanu „Dobrodošli u Ameriku” („Välkommen till Amerika”) švedske spisateljice Linde Boström Knausgård. Knjiga je nominirana za prestižnu književnu nagradu August. Predstava donosi portret maštovite djevojčice koja se uslijed obiteljske traume povlači u unutarnji svijet i razotkriva fragmentaciju svoje obitelji. Jedna majka i jedan otac. Dvoje male djece. Pokušavajući pobjeći od destruktivne snage svojih misli, bježi u tišinu. Njena šutnja predstavlja borbu protiv odrastanja. Otpor u kojem nalazi mir. Predstava govori o tome kako je teško izbalansirati i pomiriti idealnu sliku obitelji s njezinim puno kaotičnijim verzijama u stvarnosti. U pokušavaju da uspostavi ravnotežu, Ellen nas uvlači u igru svjetla i sjene i distancirano i trezveno otkriva samo srce ovog romana – odrastanje.
Cijela predstava želi uprizoriti nešto što se može shvatiti kao “opće”, nešto što nije samo prikaz života jedne izdvojene osobe. Ova predstava ne želi biti samo slučaj pojedinca, ona tumači život, razdvaja ga na manje jedinice. Ključ tog htijenja, od samog početka procesa, bila je dječja mašta koja je poslužila kao neiscrpan spremnik sjećanja, doživljaja i emocija. Željela sam predstavom stvoriti svijet koji će poslužiti novom razmijevanju zbilje i otvoriti vrata pitanjima koja se inače sami možda ne bi nikad pitali.
SUBOTA, 09. listopada 2021.
09:00 – 12:30 – Kuća Reichsmann
KRATKI REZOVI – radionica – Joško Ševo
Rad na glumačkim improvizacijama iz kojih nastaju male kratke dramske situacije, scene. Cilj improvizacije je sa što manje riječi, što jednostavnijim glumačkim sredstvima iznijeti jasnu i čitljivu dramsku situaciju. Naglasak je na osvještavanju potrebe prisutnosti i bivanja na sceni, emotivnoj strukturi situacije, tj. upravljanja svojom nutrinom (unutrašnji mizanscen) jednostavnim, ali učinkovitim korištenjem jednostavnih glumačkih sredstava (riječ, pogled, gesta), koncentraciji na partnera i upotrebi tišine i pauze kao sustavnog dijela dramske situacije.
09:00 – 14:00 – Centar za kulturu
OSOBNO ISKUSTVO KAO MOGUĆI IZVOR DRAMSKOG STVARALAŠVA – radionica – Boris Liješević
Radionica poziva na promatranje osobnog ili poznatog nam iskustva kao materijala za dramsko stvaralaštvo. Moje iskustvo govori da se kazalište može odreći svega, i svijetla, scenografije, rekvizite… iskustva nekih redatelja govore nam da je moguće odreći se i glumaca. Jedino bez čega kazalište ne može da funkcionira je drama. Studenti završnih godina su često u potrazi za komadom koji će biti završni ili diplomski rad. A pred komade postavljaju zahtjeve da bude određeni broj glumaca, da ne bude komplicirano za inscenaciju… I onda nastaju problemi. Gubi se vrijeme, materijal se ne pojavljuje. U sličnim situacijama želim im reći – osvrnite se oko sebe. Ili još bolje – po sebi. Da li u vašem životu ili u vašoj okolini ima nešto što vas zanima i inspirira. Sjetite se kada nešto pričate sa žarom; „Da ima, ali treba naći dobrog pisca koji će to napisati“ – dobijem odgovor. Može se i drugim putem stići od priče do predstave. Jednostavnijim. Pozivam studente da pokušamo zajedno pronaći, ispričati i odigrati jednu priču.
14:00 – 17:30 – Kuća Reichsmann
NEUTRALNA MASKA – radionica – Mladen Vasary
Neutralna maska razotkriva prisutnost glumca na sceni, u prostoru koji ga okružuje. To je baza i početak svih maski. Nešto zajedničko što pripada svima na svijetu. Gledam, čujem, osjećam, dodirujem u svježini prvoga puta, u ravnoteži i ekonomiji pokreta. Identificirati se, transponirati, tražiti dinamiku elemenata prirode, životinja, materija, pojava koje nas okružuju kako bi mogli bolje igrati ljudsku prirodu izvan okvira realističnog. Fizičke akcije ljudskog tijela i pojava u prirodi u punoj ekonomiji geste i pokreta, a gdje se upisuju i emocije. Važno je mladom glumcu znati kako tijelo nešto vuče ili gura da bi mogao razumjeti i primijeniti to u svojoj ulozi. To znanje i spoznaja istog je baza neophodna za glumačku igru. Ondulacija naprijed, ondulacija u natrag, otvaranje – rastvaranje, su baza ljudske lokomocije kao i u prirodi gdje riba pliva, ptica leti a zmija gmiže. Čovjek hoda ondulirajući a dijete puže, vertikalno, horizontalno to je motor svih fizičkih napora ljudskog tijela. Vuči, gurati, penjati, hodati, trčati, skakati, dizati, nositi , napadati, braniti se, plivati, povećati, smanjiti, uravnotežit, disati…
14:00 – 17:30 – SKLAD
SUBVERZIVNA AFIRMACIJA – radionica – Sebastijan Horvat
U ovoj radionici za glumce bavit ćemo se tehnikom subverzivne afirmacije ili „preporučenosti“ koja se pridružuje tehnikama političke umjetnosti krajem dvadesetog stoljeća i povremeno se pojavljuje u različitim taktikama političkog kazališta. Pritom glumac prisvaja različite političke i društvene načine iznošenja i argumentiranja činjenica i uvjerenja, a također ih potkopava posebnom tehnikom pretjerane identifikacije. Afirmiranjem radikalnih, uglavnom politički i društveno prihvaćenih stavova, koji se obično argumentiraju postupcima zdravog razuma pokušat ćemo gledatelja/slušatelja dovesti u točno takvu situaciju koju bi želio kritizirati – staviti ih u poziciju krajnje nelagode koja isključuje ironiju kao razumljiv ključ načina na koji gledamo i razumijemo.
19:00 – Centar za kulturu
PROSLAVA – predstava – Akademija umetnosti Novi Sad
Proslava (Festen) je diplomska predstava studenata glume, nastala po adaptiranom scenariju za istoimeni film Proslava/Festen/The celebration, slavnog danskog redatelja Thomasa Vinterberga (Prvi film Dogme 95).
Helge slavi svoj šezdeseti rođendan na obiteljskom seoskom imanju u Danskoj, a nakon smrti svoje kćerke Linde. Jedan od njegovih sinova, Kristijan, koji dolazi na proslavu, ima svoj plan. Tokom slavlja on otkriva obiteljske tajne i tako se proslava pretvara u noć razotkrivanja.
21:00 – Centar za kulturu
LEONCE I LENA – predstava – Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku
”Povijest bi europske drame vjerojatno bila drugačija da je Büchner poživio”, riječi su Georgea Steinera o književniku koji je iza sebe ostavio svega tri drame: Dantonovu smrt (1835.), Woyzecka (1836.) i Leonca i Lenu (1836.), te nikad razdijeljen politički pamflet ”Mir kolibama! Rat palačama!” u Hesenskome zemaljskom glasniku godinu prije izdavanja prve drame. Leonce i Lena se zbog svoje originalnosti, cinizma i britkog humora ubraja među šest najvažnijih klasičnih komedija na njemačkom jeziku. Büchner se izruguje idealističkoj filozofiji, dvorskome poltronstvu te oslikava mlade ljude u sudbonosnim trenucima kao što je izbor životnog partnera. Rođenjem kraljeviću Leonce određena je budućnost, odabrana mu je žena, postat će kralj, imat će dvorsku službu… Želi li to naš kraljević iz kraljevstva Popo? Želi li to naša kraljevna Lena iz kraljevstva Pipi? Ova komedija rastvara i mnoga duboka filozofska pitanja: tko smo, što smo, za čim težimo, kako ostvarujemo svoj identitet, imamo li slobodnu volju ili nam je sve u životu nečijom tuđom voljom već određeno. Komedije obično završavaju vjenčanjima, a tako i ova, ali sasvim nepredvidivim i neobičnim.
JOŠKO ŠEVO,
rođen 1959., diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je i glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Božidara Violića. Na istoj Akademiji je redoviti profesor. Dramski prvak, kazališni, televizijski i filmski glumac, Joško Ševo igra na scenama Zagreba, Dubrovnika i Splita. U svom pedagoškom radu Ševo iznimnu pozornost posvećuje riječi, govoru, jeziku, rečenici i zajedno sa svojim studentima propituje djela hrvatskih i svjetskih klasika, ali i suvremenih hrvatskih, europskih i američkih autora. Dva puta je odlikovan za iznimni doprinos u hrvatskoj kulturi i to 1996. Odlukom Predsjednika Republike Ordenom reda Danice i 2008. Medaljom grada Zagreba.
SEBASTIJAN HORVAT,
jedan je od najpoznatijih i najkreativnijih kazališnih redatelja Slovenije. Rođen je u Mariboru 1971. godine. U klasi legendarnog redatelja i profesora Dušana Jovanovića, diplomirao je 1998. kazališnu režiju na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju, predstavom Elsinor, originalnom adaptacijom Šekspirovog Hamleta, nagrađenom Prešernovom nagradom za režiju, koju dodjeljuje Univerzitet u Ljubljani. Režirao je u svim profesionalnim kazalištima Slovenije, kao i u velikom broju inozemnih kazališta. Za svoj redateljski rad dobio je nagradu Prešernovog fonda za pozorišnu režiju, „Montblanc Young Directors Project Award“ na Festivalu u Salcburgu, Borštnikove nagrade za režiju, Granpri i nagrade „Šeligo“ na Nedelji slovenačke drame, nagradu Sociološkog društva i Kritičara I teatrologa za najbolju predstavu sezone. Na 53. Bitefu njegova predstava ALI: Strah jede dušu dobila je tri nagrade (Grand prix, nagradu Politike za režiju I nagradu publike). Od 2005, Horvat je zaposlen kao profesor na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju u Ljubljani. Od 2015 godine redovno drži glumačke radionice na ZHDK, na Kazališnoj akademiji u Zurichu. Jedan je od osnivača E.P.I centra, nezavisnog kazališnog instituta.
MLADEN VASARI,
rođen 9. svibnja 1954. u Lendavi (Slo). Nakon završene gimnazije studira glumu i diplomira na Akademiji za kazalište film i televiziju u Zagrebu (1972-1978) u klasi prof. Izeta Hajdarhodžića i Rade Šerbedžije. Suosnivač i član Kazališne Radionice « POZDRAVI » (1974-1988), samostalna profesionalna djelatnost (ZSU 1977-1982) , glumac Kazališta KOMEDIJA u Zagrebu (1982 – 1991). Asistent za scenski pokret – vanjski suradnik na zagrebačkoj Akademiji za Kazalište Film i Televiziju (1980-1988). Kao stipendist vlade bivše države odlazi na specijalizaciju u Pariz (1988 – 1990) i diplomira glumu-scenski pokret na Ecole International de Théâtre JACQUES LECOQ. Od tada boravi i radi u Francuskoj i zemljama zapadne i istočne Evrope kao glumac, koreograf i pedagog. Brojna glumačka, kazališno-pedagoška istraživanja i usavršavanje prolazi na seminarima sa istaknutim svjetskim redateljima, pedagozima, glumcima i koreografima: Eugenio BARBA, Cicely BERRY, Mario GONZALEZ, Ladislav FIALKA, Josef NADJ, Rui FRATI… a kao glumac igra Molièrea, Shakespearea, Cervantesa, Aristofana … u kazališnim kompanijama i trupama poput: Théâtre National de Chaillot u Parizu, Düsseldorfer Schauspielhaus, Bühnen der Stadt Köln, Schauspielhaus Bochum, Katona Szinhaz, Talking Pictures, Manchester… 1994. g. vodi post-diplomski glumački studij pri JOZSEF KATONA Kazalištu u Budimpešti, a 1998. predaje na Université d’IVT (International Visual Theater) u Parizu. Na Helsinki Polytechnic Art & Media school « STADIA » (Finska), kao pozivni predavač vodi filmsku glumačku klasu (2000-2002). Stalni gostujući profesor i koreograf na CalArts i UCLA – Los Angeles, od 2006. Suradnja sa Akademijama u Sarajevu i Tuzli te Gluma i Mediji u Rijeci. Od sredine 2002. većinom boravi u Hrvatskoj gdje povremeno režira, surađuje i glumi u zagrebačkim kazalištima. Profesor glume na katedri scenskog pokreta pri ADU – Zagreb.
BORIS LIJEŠEVIĆ,
rođen je 1976. u Beogradu, a odrastao u Budvi gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao na odsjeku za srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. 2004. diplomirao režiju na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, gdje i danas kao docent vodi klasu glume. Trostruki stipendista Gete instituta u Beogradu. Suradnik Zagrebačkoga glumačkog studija gdje se bavio Strazbergovom Metodom. U svom redateljskom radu susretao se s različitim naslovima, autorima i pravcima. Prve godine profesionalne karijere obilježavaju saradnje sa srpskim dramskim autorima mlađe i srednje generacije: Fedor Šili “Beograd-London” (SKC Beograd), Minja Bogavac “Dragi tata” (Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd), Dušan Spasojević “Zverinjak” (Srpsko Narodno pozorište, Novi Sad), Miloš Jakovljević “Projekcija” (Narodno pozorište Sombor) itd. Uvelike ga zanimaju suvremeni regionalni i europski autori: David Harover “Prisustvo” (Atelje 212, Beograd), Džon Ozborn “Osvrni se u gnevu” (Centar za oblikovanje vremena, Pančevo u koprodukciji s Narodnim pozorištem iz Beograda), Luc Hibner “Greta str.89” (Srpsko Narodno pozorište, Novi Sad), Olja Lozica “Ogrebotine” (Međunarodna dramska kolonija HC ITI, Grožnjan 2011.), Fedor Šili “Čarobnjak” (Narodno pozorište Sombor), Ksenija Dragunska “Osećaj brade” (Teatar Komedija, Skoplje), Igor Štiks “Brašno u venama” (Sarajevski ratni teatar), Jasmina Reza “Bella figura” (HNK, Zagreb) Ivan Viripaev “Pijani” (Atelje 212). Značajan dio njegovog opusa čini rad u dokumentarnome kazalištu u kojem autorski projekti nastaju snimanjem tematskih razgovora s odabranim anonimnim sugovornicima koji otkrivaju svoja autentična iskustva: “Čekaonica” i “Plodni dani” (Atelje 212 u koprodukciji s Centrom za oblikovanje vremena, Pančevo), “Povodom Galeba” (Pozorište mladih, Novi Sad), “Očevi su grad(ili)” (Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica), “Peti park” (Bitef teatar u koprodukciji s Beogradskim letnjim festivalom Belef). Od klasičnih djela dramske literature režira “Slugu dvaju gospodara”, komediju Karla Goldonija , Euripidovu “Alkestidu” u Drami ljubljanskog SNG-a, “Lorencačo” Alfreda de Misea, JDP Beograd. Operu Isidore Žebeljan “Dve glave i devojka” prema libretu Borislava Čičovačkog, koju je 2016. radio u trojnoj koprodukciji Narodnog pozorišta Subotica, Grada teatra – Budva i teatra Ulysess prvo je njegovo iskustvo u oblasti opere.