Hrvoje Mesić, Tomislav Mrčela, Tamara Zadravec: ODRŽIVOST KULTURNE BAŠTINE U DIGITALNOM DOBU: PRIMJENA INFORMACIJSKOG SUSTAVA U MODELU UPRAVLJANJA
Izvorni znanstveni rad
Hrvoje Mesić, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Hrvatska
Tomislav Mrčela, Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku, Hrvatska
Tamara Zadravec, Filozofski fakultet u Osijeku, Hrvatska
DOI: https://doi.org/10.59014/ODPA1289
Ključne riječi: digitalno doba, informacijski sustav, kulturna baština, model, održivost
Sažetak
U suvremenoj kulturnoj geografiji osporava se pretpostavka da društva mogu identificirati
jedinstvenu i koherentnu baštinu koja izražava njihovo kolektivno društveno
sjećanje i manifestira se na jedinstvenim i očuvanim lokacijama. Umjesto toga,
baština se konceptualizira kao društvena konstrukcija iz koje proizlazi više verzija
prošlosti, konstruiranih u suvremenim kontekstima.
Polazeći od općeg pojma sustava-modela, definiranog kao cjelina određena i povezana
kvalitetom odnosa između pojedinih elemenata unutar modela, moguće je
izdvojiti i promatrati određeni podsustav kao parcijalnu strukturu sustavnog djelovanja.
Taj podsustav posjeduje sve atribute strukturiranog jedinstva modela kulturne
održivosti. Samo pod takvim uvjetima moguće je oblikovati informacijski model
kulturne održivosti s primjenom na nacionalnu baštinu kao podsustav modela kulturne
održivosti. U ovom je radu precizno definiran model održivosti, kao i njegov
odgovor na pojavu perturbacije, koja je posljedica općeg stanja kulturne održivosti.
Posebno se istražuju tri komponente društvenog djelovanja u materijalizaciji baštine:
čovjek, prostor i vrijeme.
Autorska prava
Copyright (c) 2025 Europski realiteti – Održivost
Ovaj rad licenciran je pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License.