U srijedu, 8. travnja, u svečanoj dvorani Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku održan je drugi koncert u nizu izvanredne pijanistice Tutu Aydιnoğlu, profesorice na Državnom konzervatoriju Sveučilišta u Istanbulu. Nakon Klavirskih vizija Anadolije publika je danas imala priliku uživati u Plamenim zvucima Bakua i osjetiti tek dašak bogate azerbajdžanske glazbe, kulture i tradicije.
Prije samog koncerta studentica Nera Vidmar publici je ukratko prezentirala tradicijske instrumente Azerbajdžana i u ime svog kolege Ine Paviće, predstavila Mugham, glazbeni oblik tradicionalne azerbajdžanske glazbe čija je glavna odlika improvizacija. Glazbenim primjerima publici je vizualno i auditivno približila mali dio glazbene tradicije Azerbajdžana.
Glavni dio večeri bio je rezerviran za Predavanje-recital: Azerbajdžanska klavirska glazba – tradicija, identitet i suvremeni izraz. Tutu Aydιnoğlu je za ovu priliku u repertoar uključila djela skladatelja 20. stoljeća, ali i djela suvremenih, živućih skladatelja, a svako djelo sve je više oduševljavalo publiko i plijenilo sve veću pažnju. Dva preludija iz „24 preludija“ G. Garayeva donijela su spoj narodne tradicije i klasične forme i poslužili kao odlična uvertira u raskoš večerašnjeg recitala. Miniature F. Amirova odisale su različitim karakterima, od plesnih, vrlo energičnih do izrazito pjevnih i melankoličnih komada. Sonata u F-duru djelo je suvremenog, još živućeg skladatelja I. Mirzayeva koji poput Garayeva spaja narodnu tradiciju Azerbajdžana s klasičnom formom. Slijedilo je još jedno suvremeno djelo, Suita P. Akhundove, jedine skladateljice u društvu vrsnih skladatelja odabranih za ovaj recital. Prije same skladbe, Aydιnoğlu je izrazila ponos što dolazi iz zemlje u kojoj je prisutan velik broj skladateljica i što je upravo njoj pripala čast da praizvede neka od djela iz opusa Akhundove. Sama suita zvučala je filmski, a svaki od četiri stavka donio je novu atmosferu i boju. Posljednje djelo bile su Varijacije T. Guliyeva. Skladatelj je spojio elemente klasične (zapadne), jazz i folklorne glazbe i stvorio remek-djelo koje je pod vještim prstima Tutu Aydιnoğlu publiku „izulo iz cipela”. Strateški vrlo pomno planiran program recitala u kojem je svaka skladba ostavljala sve veći dojam, publika je nagradila toplim i dugim aplauzom.
U kratkom razgovoru nakon koncerta Tutu Aydιnoğlu je otkrila da kada joj je bilo 6 godina, njena majka je bila ta koja je odlučila da će svirati klavir i tako je ustvari počeo njen glazbeni put. Aydιnoğlu je simpatično dodala da je druga opcija bila da postane doktorica. Saznali smo da su joj uzori skladatelji-pijanisti koji i sami izvode svoja djela (kao što je to bio Liszt) i da u posljednje vrijeme rado sluša Capriccia N. Paganinija. Na pitanje što misli o Hrvatskoj kroz šalu govori da razmišlja o hrvatskom državljanstvu. Iako nije planirala često dolaziti u Hrvatsku, viša sila je odlučila drugačije. Aydιnoğlu je svirala u Rijeci, Lepoglavi i tri puta u Varaždinu, a sada je na listu dodan i Osijek. Hrvatskom je oduševljena i veseli se novim prilikama i koncertima u Lijepoj našoj.
Aydιnoğlu je zahvalila publici na dolasku, a publika je njen šarm, toplinu i simpatičnost, pored briljantnih i maestralnih izvedbi, nagradila još jednim dugim aplauzom. Ovim koncertom tim koji stoji iza projekta Glazba s adresom još je jednom potvrdio kvalitetu i važnost svog rada u promicanju glazbe različitih zemalja i publici pružio još jedno nezaboravno iskustvo.
Ines Hustić