Otvorenje
samostalne izložbe Josipa Jelenčića „Lorem ipsum“
Galerija Knifer, 21.5.2021. (petak) u 18 sati
Izložba je otvorena do 29.5.
RADNO VRIJEME GALERIJE KNIFER
Uto – sub od 16 – 18 sati
Uto – sub od 16 – 18 sati
Više o izložbi:
Galerijski prostor kao predložak_o nekim aspektima Jelenčićeva ciklusa Lorem ipsum
Galerijski prostor kao predložak_o nekim aspektima Jelenčićeva ciklusa Lorem ipsum
Svaki put koji vodi k analizi nekog djela put je na kojem se otkrivaju specifičnosti pristupa umjetničkom stvaranju svakog umjetnika. Jednako tako, to je i put u kojem se zrcale određene etape povijesnih mijena koje su obilježile svijet umjetnosti. Pri tome namjerno ne govorim o povijesnom razvoju, nego o mijenama jer razvoj ima evolucijski, biologistički prizvuk, a evolucija umjetničkom svijetu nije imanentna. Ako i prihvatimo mogućnost postojanja razvojnoga puta u umjetnosti, on je prije svega rezultat čovjekova upisivanja razvojne komponente u sustav promjena koje su kroz povijest umjetničkoga svijeta evidentne. Zašto tako mislim? Evolucijski proces intrinzično uključuje fenomen napretka, odnosno razvoj iz nižeg oblika u viši oblik, iz jednostavnijega u složeniji. Umjetnost, pak, pokazuje da takve vrste napretka na njezinoj polju nema budući da kasnije umjetničke forme kvalitativno ne moraju nadilaziti one ranije nastale. Poželjno je, stoga, fenomen razvoja u umjetnosti zamijeni fenomenom nasljedovanja i tradicije pri čemu odnos prema naslijeđenoj predaju može biti afirmacijski, ali i kritički – pa čak i negacijski. Polazeći od pristupa koji uključuje poznavanje ranijih oblika i načina na koji su oni preneseni u novi kontekst, umjetničkom će se djelu dati potpunije značenje unutar okružja u kojem je nastalo.
Traganje za tradicijskom komponentom u ciklusu Lorem ipsum Josipa Jelenčića vodi nas u središte modernističke paradigme u kojoj je promišljanje slike i njezinog nastanka imalo krucijalnu ulogu. Međutim, pitanja poput Što je slika? Na temelju čega je možemo razlikovati od drugih predmeta? Ima li ona isključivo estetsko ili neko „više“ značenje? Treba li ona isto značiti umjetniku i promatraču? u Jelenčićevu slučaju padaju u drugi plan, barem kada je u pitanju stvaralački proces. Za razliku od toga, Jelenčić u središte stavlja osobni emocionalni odnos umjetnika prema prostoru slike, prema njezinoj plohi i potencijalu koji ona nosi, a koji implicira postojanje nulte točke. Nastanak izraza Lorem ipsum povezuje se s Ciceronom i njegovom raspravom De finibus bonorum et malorum, premda je kasnije doživio neke prilagodbe. Radi se o početku teksta koji se u tiskarstvu i grafičkom oblikovanju koristi kao „lažni“, ogledni tekst koji nema svoga značenja. On služi kako bi se ispunio prostor koji bi u protivnom ostao prazan, a važan je zato što pokazuje kako će konačni tekstualni oblik izgledati. Cilj je semantički praznih rečenica iz lorem ipsuma da se ne odvraća pozornost gledatelju uvlačeći ga u značenjski sustav koji bi neki smisleni tekst mogao imati. U ovakvoj se formi predložak predstavlja isključivao na svojoj vizualnoj razini. Jelenčićev ciklus Lorem ipsum također ne pretendira prenijeti neku semantički zaokruženu cjelinu. Sva djela koja ga čine lišena su konkretnog naziva upravo kako promatraču ne bi sugerirala mogući smjer razumijevanja. Pitamo se, dakle, što Jelenčićeve slike znače?
Kada sam spomenuo Jelenčićev ciklus Lorem ipsum u kontekstu modernističke paradigme slike, mislio sam na odnos mladog umjetnika prema temeljnom određenju slike i njezinog značenja u okviru modernističkog obrasca. Slika predstavlja određeni prostor, površinu koja se razlikuje od svega oko sebe. Clement Greenberg je vrlo rano u modernistički poetikama uočio da dolazi do radikalne afirmacije slikarske površine s koje postepeno nestaje dubinska perspektiva, a slika se čvrsto zatvara u okvire platna ističući sebe kao predmet lišen zahtjeva reprezentacije. Upravo je u apstraktnom slikarstvu najviše do izražaja došla „ikonička razlika“ kojom je naglašen kontrast između slike i svega oko nje što slika nije. Iz tog razloga poziciju razumijevanja Jelenčićeve slike treba gledati unutar modernističkoga teorijskog okvira. Drugi bitan aspekt njegova rada je onaj procesualni, gestualni. Budući da ne govorimo o reprezentacijskoj logici ovih slika, i sam pojam disegna postaje u ovom slučaju neupotrebljiv, a zamjenjuje ga snažan, emocijama kontrolirani gestualni aspekt. Na tragu tradicije apstraktnih ekspresionista, Jelenčić u prostor slike ulazi vrlo snažno – kistom i njegovom drškom, špahtlom, rukom – nedopuštajući vlastitom racionalnom segmentu da naruši proces slikanja. Ekstatičan ulaz u proces rada definiran je emocionalnim, a ne racionalnim aspektom njegova bića tako da je i konačan rezultat bilješka jedne podsvjesne ili čak nesvjesne strane umjetnikova doživljaja. Jelenčić odbija kontrolirati vlastitu gestu kako bi dobio čiste ekspresivne oblike. To je osobito naglašeno u višedijelinim kompozicijama u kojima se gesta ne prekida ni kada umjetnik dođe do ruba slike, nego na isti način kao što tretira prostor slike tretira i međuprostor inzistirajući tako na bilježenju kontinuiteta emocionalnog podražaja. To ne znači da svaka slika nastaje u jednom dahu. Dapače, Jelenčić ponekad nekoliko slika radi paralelno tako da je svaka slika iz ciklusa u doslovnom smislu pars pro toto.
Na kraju se možemo pitati odnosi li se fenomen lorem ipsum na kontekst Jelenčićevih djela ili na galerijski prostor? Čini se da je u pitanju ovo drugo. Razlog se tomu nazire u činjenici da Jelenčić svoje slike naziva Bez naziva što im, kako piše Arthur Danto, opet daje određeno značenje i smisao. S druge strane, njegova su djela u potpunosti dovršena te se ne zahtijeva nikakav dodatni rad na njima. Kao treće, naglasak na slikarskoj gesti Jelenčić proširuje na gestu umjetnika koji kontekst izložbenoga prostora određuje kao prostor nedovršenog grafičkog predloška koji će svoj puni smisao i potpunost dobiti tek naknadno. Znači li to da Jelenčić svoje slike smatra tek efemernim „tekstom“ jednog [galerijskog] predloška koji čeka svoje konačno ispunjenje? Rekao bih da ne. Čini mi je da Jelenčić svjestan svoje pozicije kroz koju problematizira status galerijskoga prostora općenito zadirući u pitanja vezana uz tradiciju institucionalne kritike pokušavajući nam ukazati na činjenicu da je priroda galerijskog prostora po svom imanentnom određenju usporediva s predloškom te da svakom izložbom doživljava svoju novu semantičku realizaciju.
Igor Loinjak
Traganje za tradicijskom komponentom u ciklusu Lorem ipsum Josipa Jelenčića vodi nas u središte modernističke paradigme u kojoj je promišljanje slike i njezinog nastanka imalo krucijalnu ulogu. Međutim, pitanja poput Što je slika? Na temelju čega je možemo razlikovati od drugih predmeta? Ima li ona isključivo estetsko ili neko „više“ značenje? Treba li ona isto značiti umjetniku i promatraču? u Jelenčićevu slučaju padaju u drugi plan, barem kada je u pitanju stvaralački proces. Za razliku od toga, Jelenčić u središte stavlja osobni emocionalni odnos umjetnika prema prostoru slike, prema njezinoj plohi i potencijalu koji ona nosi, a koji implicira postojanje nulte točke. Nastanak izraza Lorem ipsum povezuje se s Ciceronom i njegovom raspravom De finibus bonorum et malorum, premda je kasnije doživio neke prilagodbe. Radi se o početku teksta koji se u tiskarstvu i grafičkom oblikovanju koristi kao „lažni“, ogledni tekst koji nema svoga značenja. On služi kako bi se ispunio prostor koji bi u protivnom ostao prazan, a važan je zato što pokazuje kako će konačni tekstualni oblik izgledati. Cilj je semantički praznih rečenica iz lorem ipsuma da se ne odvraća pozornost gledatelju uvlačeći ga u značenjski sustav koji bi neki smisleni tekst mogao imati. U ovakvoj se formi predložak predstavlja isključivao na svojoj vizualnoj razini. Jelenčićev ciklus Lorem ipsum također ne pretendira prenijeti neku semantički zaokruženu cjelinu. Sva djela koja ga čine lišena su konkretnog naziva upravo kako promatraču ne bi sugerirala mogući smjer razumijevanja. Pitamo se, dakle, što Jelenčićeve slike znače?
Kada sam spomenuo Jelenčićev ciklus Lorem ipsum u kontekstu modernističke paradigme slike, mislio sam na odnos mladog umjetnika prema temeljnom određenju slike i njezinog značenja u okviru modernističkog obrasca. Slika predstavlja određeni prostor, površinu koja se razlikuje od svega oko sebe. Clement Greenberg je vrlo rano u modernistički poetikama uočio da dolazi do radikalne afirmacije slikarske površine s koje postepeno nestaje dubinska perspektiva, a slika se čvrsto zatvara u okvire platna ističući sebe kao predmet lišen zahtjeva reprezentacije. Upravo je u apstraktnom slikarstvu najviše do izražaja došla „ikonička razlika“ kojom je naglašen kontrast između slike i svega oko nje što slika nije. Iz tog razloga poziciju razumijevanja Jelenčićeve slike treba gledati unutar modernističkoga teorijskog okvira. Drugi bitan aspekt njegova rada je onaj procesualni, gestualni. Budući da ne govorimo o reprezentacijskoj logici ovih slika, i sam pojam disegna postaje u ovom slučaju neupotrebljiv, a zamjenjuje ga snažan, emocijama kontrolirani gestualni aspekt. Na tragu tradicije apstraktnih ekspresionista, Jelenčić u prostor slike ulazi vrlo snažno – kistom i njegovom drškom, špahtlom, rukom – nedopuštajući vlastitom racionalnom segmentu da naruši proces slikanja. Ekstatičan ulaz u proces rada definiran je emocionalnim, a ne racionalnim aspektom njegova bića tako da je i konačan rezultat bilješka jedne podsvjesne ili čak nesvjesne strane umjetnikova doživljaja. Jelenčić odbija kontrolirati vlastitu gestu kako bi dobio čiste ekspresivne oblike. To je osobito naglašeno u višedijelinim kompozicijama u kojima se gesta ne prekida ni kada umjetnik dođe do ruba slike, nego na isti način kao što tretira prostor slike tretira i međuprostor inzistirajući tako na bilježenju kontinuiteta emocionalnog podražaja. To ne znači da svaka slika nastaje u jednom dahu. Dapače, Jelenčić ponekad nekoliko slika radi paralelno tako da je svaka slika iz ciklusa u doslovnom smislu pars pro toto.
Na kraju se možemo pitati odnosi li se fenomen lorem ipsum na kontekst Jelenčićevih djela ili na galerijski prostor? Čini se da je u pitanju ovo drugo. Razlog se tomu nazire u činjenici da Jelenčić svoje slike naziva Bez naziva što im, kako piše Arthur Danto, opet daje određeno značenje i smisao. S druge strane, njegova su djela u potpunosti dovršena te se ne zahtijeva nikakav dodatni rad na njima. Kao treće, naglasak na slikarskoj gesti Jelenčić proširuje na gestu umjetnika koji kontekst izložbenoga prostora određuje kao prostor nedovršenog grafičkog predloška koji će svoj puni smisao i potpunost dobiti tek naknadno. Znači li to da Jelenčić svoje slike smatra tek efemernim „tekstom“ jednog [galerijskog] predloška koji čeka svoje konačno ispunjenje? Rekao bih da ne. Čini mi je da Jelenčić svjestan svoje pozicije kroz koju problematizira status galerijskoga prostora općenito zadirući u pitanja vezana uz tradiciju institucionalne kritike pokušavajući nam ukazati na činjenicu da je priroda galerijskog prostora po svom imanentnom određenju usporediva s predloškom te da svakom izložbom doživljava svoju novu semantičku realizaciju.
Igor Loinjak
Izložba je realizirana unutar programa Dana Paje Kolarića
Životopis
Josip Jelenčić, rođen u Našicama. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Osijeku upisuje 2010. godine. Završio je preddiplomski studiji likovne kulture na Odsjeku za vizualne i medijske umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te iste 2019. upisuje diplomski studiji, modul slikarstvo. Izražava se slikanjem apstraktnih motiva kombiniranom tehnikom te putem fotografije. U prosincu 2019. izlaže na prodajnoj izložbi radova studenata likovnih akademija „Plati i nosi“ u galeriji Bačva u Domu HDLU, Zagreb i na 3. Međunarodnom studentskom bijenalu, Lauba u Zagrebu. Iste godine predstavlja se na izložbi studenata pod nazivom „Zrcaljenja“ u Galeriji Rub, Slavonski Brod te sudjeluje na izložbi skulptura povodom „Tjedan karijera“. U 2019. također sudjeluje u zajedničkom projektu u Hochschule für Kommunikation und Gestaltung HfK+G u Stuttgartu. Prethodne godine radove izlaže na izložbi „Na rubu fotografije“ u galeriji Kazamat, Osijek.