Izv. prof. dr. sc. Livija Kroflin, Odsjek za kazališnu umjetnost
Ne volim koronu, ali volim izolaciju. Volim biti kod kuće, volim što ne ispadam nedruštvena kad odbijem poziv na kavu jer „moram raditi“ (sad smo svi nedruštveni!, nisam ja kriva), volim što ne smijem ići na fitness (kao, išla bih ja, ali ne smijem!), volim što su mi otpala sva putovanja, ne samo ova sitna do Osijeka i Vukovara, nego i ono od više tisuća kilometara. Volim što ne moram izlaziti i što se bez osjećaja krivnje premještam s kreveta na kauč, s kauča na krevet.
Potrese ne volim. Ali hej! Živa sam, i moja zgrada je ostala čitava! Volim svoju zgradu koja mi nije pala na glavu i volim novu naljepnicu na njoj: U1 (= uporabljivo bez ograničenja). Volim svoj stan, svoje knjige koje nisu popadale s polica, svoje čvrste zidove, volim svoju vešmašinu koja pere, plin koji me grije i kuha mi, vodu koja teče iz zidova. i frižider je pun hrane. I sve funkcionira.
Priznajem, mrzim odvojenost od studenata. Pogotovo od treće godine, jer ih više neću vidjeti. Nedostaje mi njihov smijeh, naše pingpongovsko nadmudrivanje, duhovite i pametne ali i manje pametne primjedbe. Ne volim suvremene tehnologije, ne volim nastavu na daljinu. To je kao cikorija umjesto prave kave, kao pivo bez alkohola… lažno i nevaljalo. Nužno zlo. S naglaskom na zlo.
Ali ovako ću možda uspjeti napisati svojih šest tekstova za časopise i znanstvene skupove. Možda. Da nije izolacije, ne bih stigla ni polovicu. Premda… kad malo razmislim… u tri tjedna napisala sam samo jedan. Ne želim računati koliko mi još tjedana treba. Ne, ne želim računati…
Život u avliji, izv. prof. art. dr. sc. Saša Došen, Odsjek za kreativne tehnologije
Studenti Odsjeka za kazališnu umjetnost, 2. godina Preddiplomskoga studija Gluma i lutkarstvo, Vanja Čiča i Grgur Grgić, za kolegij kod izv. prof. art. Maje Đurinović
Kolegij Pokret 4 / Plesni modernizam između ostalog zahtijeva od studenata prolaz kroz snimke antologijskih djela iz povijesti modernizma, odabir nekog autora prema osobnim afinitetima te analizu i tjelesno istraživanje i reinterpretaciju odabrane sekvence karakteristične za tog odabranog umjetnika. To je dio gradiva koji je moguće napraviti i u izolaciji! Za sada sam dobila dva rada vezana uz američki modernizam koji se, čini mi se, na neki način poklapaju s doživljajem Velikog petka i Velike subote.
Vanja Čiča je odabrala Lamentation / Oplakivanje Marthe Graham. Inače tu znamenitu koreografija „personifikaciju tuge“ iz 1930. Martha Graham izvodi u ljubičastoj „haljini“ (a ljubičasta je boja korizme) koja je poput rastezljive cijevi iz koje vire glava, ruke i stopala i koja prenosi i potencira osjećaj napinjanja kože iznutra. Vanja ju je usvojila i izvela bez tog efekta kostima, na svoj način.
Grgur Grgić je na trenutak ušao u Kinetic Molpai (1935) Teda Shawna, plesača i koreografa koji je osnovao mušku plesnu skupinu (u vrijeme dominantno ženskog plesnog modernizma) i uveo u ples fizički snažna, atletska muška tijela. Inspiriran je antikom, ali i energijom radnih radničkih pokreta, indijanskim i tradicionalnim plesovima različitih naroda.
MĐ
USKRSNI INTERMEZZO: DAJTE NAM PROROKA, KORONE I BAJKE
(Osijek, 11. travnja 2020.)
Nepoznati bogovi podzemlja napuniše prostore biološkim sitnišima, nevidljivima… no stjeraše u kutak odraditi kaznu za grešno vrijeme i loše u marketingu duha. Epizodni glumci na granici nevidljivog virusa i kontroli uma imperativno brbljaju dijeleći zabrane i bičujući brojevima. Politički ocvali manekeni, prpošne plavojke na jednoj strani ulice, ONA Blaga kao ljubav, ON Blistav princ Vili, odmjereni doktor Luigi, i Lice zaštitnika u zasjedi. Bože, bajkovita Hrvatska i naša čežnja o sretnom završetku!
Ponekad se čini da je stalo izbivanje, često zarobljeno u njedrima *iščarano-opčarano* odavno u bajkama. Opaka vila Covidluša, mali Pinokio, dobra Snjeguljica, odani Dobrovit, politički maneken i oronula baka s placa su šuma raznolikih. Paralelno teče rijeka, nalik molitvi kamena i poslanju napajanja! Stvarnost potonula od rotkvica, svežnja luka, slasne šunke i šupljih očekivanja. Kako će sve svršiti, pita me šapat u sjeni!? Sanjam jug i miris drugačijega monsuna.
Istovremeno farizejština, suze oprosta, bol križa, supatništvo vremena, drive-in ispovjedaonica, prazne bogomolje… i opet neke uzvišene teme. Glagoljaju istinu koja nam je daleka i nekako tuđa, odmaknuta od reda s kolicima „konzumčića“ i dovedena u ogradu istine u iću i piću! Ponuđeni zečji artikli, umorna blagajnica s „maskom“ pokušava se nasmijati kupcu dok u sebi oplakuje zvanje i dresuru razjarene svjetine koja ju guši pričom. Zagrlio bih ju ljudski i ohrabrio osmijehom. Žena emancipirana ili je nalik i ropkinji! Mala pčela radilica… na koju možda upućuje i prorok Danijel! On davno kaza, tumačeći san babilonskog kralja Nabukodonozora: *U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti… ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.*
Korizmeno srce, najava katarze, davno napisano čovjeku koji je i dalje glumac u roli najpametnijeg hodača po „robnjači“ kod kružnoga toka. Pravi lutak, drvenoga nosa (metafora priče) nanjušio je rješenje koje je debela laž! Tiranija, grabež, ironijski odmak i literarna apoteka duha! Što će Božje kraljevstvo učiniti s vladavinama ovoga svijeta? Jer Danijel je u svojoj dubokoj starosti dočekao pad Babilona…
Živimo li u bajci između onog Biblijskog prapočela ili smo zatočeni klasnim kukavičlucima i strahovima svih vrsta?! Jesmo li paranormalci ili digitalci?! Imamo mrežu, u p. m., tamo smo prepametni! HEJ – čujemo li se zbog primitive, iza jedne ljute, malo nikotina i puno ništavnoga u debeloj mješini beznadnosti. Dekameron kuga u vremenu sanjati o zdravlju!
Želim put Juga, tražiti gdje je prorok Danijel. Uskrs je za rast, put prema sebi. Veliki dani (tako radni u neradnome) neka probude moralno i duhovno mrtve, možda obnove i mene.
Sve koje volim želim ugurati u bajku i pospani Grad. Malo sanjam u noćima nade, osjećam ljubav proljeća, optimizam razorenih praskozorja, intimni dnevnik „sms ljubavi“…
Aleph
Ružičasti super mjesec 2020. u izolaciji, Darija Kuharić, Odsjek za instrumentalne studije
