Josip Pratnemer i Mislav Tadić
Nezapamćena najezda, 2020.
175x200x170 cm
željezo
Skulptura “Nezapamćena najezda” prikazuje komarca koji je u prirodi vrlo sitan i krhak kukac.
Kolega Tadić i ja smo načinili predimenzioniranog komarca kako bi ukazali na jedan od najvećih
problema Slavonije i Baranje. Osim oprečnih dimenzija skulpture odlučili smo se i za
kontradiktorni materijal, željezo, koje je, za razliku od krhkog komarca u prirodi, čvrst i izdržljiv
materijal.
Komarci su poznati su kao napasnici. Problem komaraca očituje se u svakodnevnom životu ljudi,
vektori su mnogih zaraznih bolesti kod ljudi i životinja ali oštećuju i turizam koji je i bez njih
slabo razvijen. Zbog toga naziv skulpture je “Nezapamćena najezda”, podsjetnik na veliku
najezdu komaraca 2020. godine.
Skulptura je postavljena u sklopu projekta Grad kao Muzej s bočne desne strane zgrade
Kiparstva Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, u Kampusu Sveučilišta J.J.Strossmayera
u Osijeku.
Projekt pod nazivom “Grad kao muzej” obuhvaća istraživanje, planiranje i permanentno
postavljanje djela suvremenog kiparstva, kako studentskih radova, tako i etabliranih umjetnika,
u javne prostore grada Osijeka, ali i drugih gradova i mjesta u okolici, regiji.
Dugoročni ciljevi:
Svake godine, počevši sa 2020. godinom, ovisno o financijskim mogućnostima, postaviti
minimalno jednu ili više skulptura u javni prostor Grada Osijeka, te s vremenom pristupiti i
drugim gradovima i mjestima u regiji. Tijekom godina cilj je ostvariti vrijedan projekt koji
skulpturama značajnih hrvatskih kipara doprinosi obogaćivanju i redefiniranju kulturnog
identiteta grada i okolice. Ovaj projekt će predstavljati jedini i najveći muzej na otvorenom
ovog područja kakvu imaju i ostali gradovi u Hrvatskoj i svijetu, na primjer Aleja skulptura na
Savskom nasipu u Zagrebu, Yorkshirski park skulptura u Engleskoj ili Hakon muzej na
otvorenom u Japanu i mnogi drugi. „Grad kao muzej“ zasigurno je korak naprijed u dijalogu
između kulture i građana, on služi kao sredstvo edukacije lokalne publike i turista i bitan je alat
pri edukaciji građana da lakše percipiraju važnost hrvatske kulture i baštine.
Zašto se projekt provodi:
Razmišljati o skulpturi u javnom prostoru znači razmišljati o mijenjanju transgresivnog
identiteta mjesta. U tom susretu umjetničkog djela i prostora, osobnog identiteta autora s
kolektivnim identitetom ili identitetima zajednice, identiteta djela s identitetom prostora grada
u novi identitet, nalazi se potraga za zajedničkim simbolom. Zadatak umjetničkog djela je
predstaviti (reprezentirati) prostor koji mu je zadan kao jedinstvenu sliku po kojoj bi svi znali
o kojem je prostoru riječ. Posebnost projekta sadržana je u samoj poziciji uličnog prikaza koji
nema ekskluzivu položaja muzejskog djela, gdje se proces preobrazbe u umjetničko djelo odvija
na relaciji izdvajanja iz prostora svakodnevice. Sam pojam umjetničkog djela u javnom
prostoru rastegnut je u ovom projektu do sveobuhvatnosti bilo kojeg trodimenzionalnog
umjetničkog djela; skulpture, objekta, instalacije i spomenika. Pod javnim prostorom
prvenstveno se misli na gradske eksterijere poput ulica, trgova, pročelja, kružnih tokova,
parkirališta i slično, ali i interijera javnih institucija poput pošte, kolodvora i tako dalje. U
složenim međuovisnim sistemima potrebno je razlikovati umjetnička djela koja su privremeno
aplicirana i ona koja su permanentna i integrirana u javni prostor. Razlika je kako u cilju tako i
u distribucijskom sustavu. Djela privremenog karaktera s lakoćom pronalaze alternativna
rješenja za ostvarivanje ciljeva upotrebljavajući netradicionalne materijale i zaobilazeći
administrativnu mrežu raznim diverzijama u javnom prostoru. Njih najmanje ograničavaju
društvene konvencije. Za drugu su vrstu djela, na primjer spomeničku skulpturu, obično je
potrebna velika kolektivna sredstva te se ona i oblikuju kao kolektivni oblik. No njihov je
utjecaj na okoliš, grad te samim tim i na identitet mjesta i ljudi koji su s tim mjestom povezani,
trajniji. Permanentnim se postavom sudjeluje u izgradnji oblika grada, dakle samom gradnjom
u domeni arhitekture, dok je druga vrsta intervencije više scenografski zahvat. Javni prostor je
kontekst čija je značenjska struktura neodvojiva od ideje kvalitete življenja. Na što zapravo
mislimo kada govorimo o humaniziranju mjesta življenja? Uređivanje prostora u gradu preko
skulpture ne implicira samo uljepšavanje prostora. Utilitarna je uloga umjetničkog djela u
javnom prostoru da nas uvodi u polje znaka i semioze. Interpretacija, kao objašnjenje koje
proizlazi iz toga, rezultat je djelovanja znaka. Ako želimo mijenjati (humanizirati) mjesto
življenja, imamo dvije mogućnosti: promijeniti intelektualni pristup u pogledu na mjesto ili
promijeniti mjesto oslobađajući intelektualni prostor, jer neki su prostori kontemplativniji od
drugih. Ne može se svaki problem relativizirati zagovarajući stjecanje novih percepcija, procesi
čitanja predmeta i mjesta određeni su, između ostalog, i samim predmetom i mjestom. Izazov
je ostvariti spomenuti intelektualni prostor u materijalnoj sferi mjesta. Estetsko iskustvo grada
preko umjetničkog se djela proširuje te navodi na sofisticiranije čitanje prostora. Dakle,
umjetničko djelo, iako ne sadrži pojmovnu istinu, humanizira čovjekov životni prostor jer u
njemu može neposredno proizvoditi učinke koji su posrednici na putu spoznaje. Danas, zbog
promjena u arhitekturi i ekonomiji, kada globalizacija poništava razlike u identitetima gradova,
suvremena umjetnost ima dodatnu odgovornost zaposjedanja javnih prostora kao mjesta naše
primarne percepcije grada.
O autorima:
Mislav Tadić je student prve godine diplomskog studija Vizualna umjetnost, a Josip Pratnemer
student prve godine diplomskog studija Likovna kultura na Akademiji za umjetnost i kulturu u
Osijeku, odsjek za vizualnu i medijsku umjetnost. Kolege su od prve godine preddiplomskog
studija, obojica sudjeluju u akademskim umjetničkim aktivnostima poput radionica i izložbi.
“Nezapamćena najezda” im je prvi zajednički rad.
