Enciklopedija čudovišta

Posted on Posted in Likovni_obavijesti

Javljaju se danas prijatelji s raznih strana, zatvoreni u svojim zemljama, gradovima, kućama, sobama i sami u sebe. Neke od njih godinama nisam čuo. Eto, Consuelo ima već četvero djece, Agim je u mirovini, Pablo je ostao bez posla, Dionis i dalje širi napukli duh Sredozemlja… Svi pitaju što je sa Zagrebom i jesam li živ. „Nisam!“ odgovaram ja. Lažem da sam mrtav već tri dana i da ih gledam s visina. Ne vjeruju, smiju se. Nasmijem se i ja pa se onda zajedno zabuljimo u budućnost. Gledamo mi, gledamo, razrogačenih očiju, a ona se ne da vidjeti, skriva se iza zrcala. A što bi se vidjelo u zrcalu budućnosti nego prošlost.

Tako mi pade pogled i na knjigu koju sam napisao prije petnaestak godina. Zašto baš na nju? Zato što iz nje viri stakalce u kojem se pomalo zrcali budućnost. Knjiga je pisana i slikana za mlađe od nas, ali sjetimo se davno otrcane fraze koja veli da u svakom odraslom čovjeku živi dijete. Ako nju pošteno izvrnemo, ona će nam reći da u svakom djetetu raste odrastao čovjek. E, da smo o tome vodili više brige, ne bi nam virus trebao silom otvarati pospane oči.

Eto Enciklopedije čudovišta! Četiri dana zaredom objavljivat ćemo po 50 stranica. Ako pokažete zanimanje, spremna je i njena starija sestra, Enciklopedija čovjeka pisana rukom čudovišta – opaka knjiga za već poodrasle, još gora od prve. U njoj piše i ponešto o vama osobno.

Stanislav Marijanović

Korice

Enciklopedija čudovišta  1

Enciklopedija čudovišta 2      

Enciklopedija čudovišta 3

Enciklopedija čudovišta 4 

     

Podijeli...