Prof.dr.sc. Dieter Mersch, Umjetnička akademija, Zürich (ZHdK)
Što je to umjetničko istraživanje?
Utorak, 26. studeni 2019., u 16.30 sati,
Salon Akademije za umjetnost i kulturu,
Trg Sv. Trojstva 3, Osijek
Koncept umjetničkog istraživanja izazivao je brojne rasprave tijekom više od dva desetljeća, ne samo u umjetničkim školama koje su imale doktorske studije za umjetnike, nego i u estetici i teoriji umjetnosti. Rasprave o važnosti umjetničkih istraživanja nimalo ne iznenađuju jer se tradicionalno smatra da umjetnost zauzima posebno mjesto u proizvodnji specifičnih oblika spoznaje. Međutim, suprotno onima koji zagovaraju blisku suradnju umjetnosti i znanosti, a time i konkretne projektne pristupe, ovo predavanje bit će više filozofski usmjereno i bavit će se temeljnim epistemološkim pitanjima. Ona glase: na koji način nam umjetnost pruža jedinstvena znanja ili uvide koji se nikako drugačije ne mogu steći? Što za umjetnost znači praksa prepoznavanja (Erkenntnis)? Je li moguće definirati koncept umjetničkog istraživanja s obzirom na estetske prakse? Da bismo shvatili posebnost “umjetničkog epistema“, teza će biti da trebamo gledati sličnosti između umjetnosti i filozofije, a ne umjetnosti i “instrumentalnih” znanosti.
Prof.dr.sc. Žarko Paić - HOMO KYBERNETES - Tehnosfera kao nova estetika
U sklopu priprema za uvođenje potpuno novih diplomskih studija na našoj Akademiji od sljedeće akademske godine, pripremili smo za studente svih godina i svih studijskih programa iznimno zanimljivu seriju predavanja vrhunskih gostujućih profesora iz Hrvatske, Europe i Sjedinjenih Američkih Država koji će na originalan način govoriti o suvremenoj umjetnosti i teoriji u kontekstu digitalne tehnologije i društvenih mreža. Pridružite se revoluciji u vizualnoj umjetnosti i teoriji!
Prof.dr.sc. Žarko Paić, Sveučilište u Zagrebu
HOMO KYBERNETES
Tehnosfera kao nova estetika
Utorak, 5. studeni u 16.30 sati, Aula Rektorata Sveučilišta, Trg Sv. Trojstva 3, Osijek
Suvremene tehnoznanosti u složenoj transformaciji proizvodnje znanja više se ne bave prirodom i životom kao čistim objektom istraživanja. Umjesto toga one same postaju stvaralačko-proizvodnom snagom kojim se ono živo tehnologizira, a sama se tehnologija preobražava u prirodno-životni sklop samoproizvodnje “umjetnoga života” (A-life) iz konstrukcije “umjetnoga uma” (A-intelligence). Čime god se bavimo i kamo god krenemo, tragovi ove sudbonosne promjene paradigme svugdje su vidljivi: od umjetnosti do arhitekture, od medicine do društva, kulture, pa čak i politike. Priroda postaje zamijenjena umjetnim tvorevinama, a sam život postaje tehničkom konstrukcijom uvjeta mogućnosti nastanka “novoga” zahvaljujući tehnoznanstvenome načinu mišljenja. Što se događa s “čovjekom” u takvom novom funkcionalno-operativnome svijetu? Je li njegova stvaralačka moć na putu prema jednoj novoj estetici koja više neće biti samo mišljenje o lijepome i sud o istini u umjetnosti, nego proizvodnja vizualnih događaja koji presudno utječu na život, mijenjaju bit čovjeka i sliku o njegovu položaju u svijetu?