biljkabićekoža
Koncept, tekst i izvedba: Iva Nerina Sibila
Glazba: Bojan Gagić, Frederic Chopin
Srijeda, 15. siječnja 2020., u 19 sati
Kazališni odsjek, dvorana 13
Ul. P. Svačića 1F, Osijek
Foto: Tara Ivanišević
Solo biljkabićekoža izvorno je kreiran za izvedbenu konferenciju Ranjiva tijela održanu 2017. u organizaciji Četveroruke na ADU u Zagrebu. Tako je format ovog rada, prateći propozicije poziva, svojevrsno performativno izlaganje na temu ranjivih tijela i ranjivosti izvedbe. Druga, produžena verzija izvedena je 2019., a rađena je za galeriju GMK unutar programa Čvorište kojemu je fokus, između ostalog, bio na izvedbi kao arhivu i arhivima unutar izvedbe. Verzija za siječanj 2020., ponovni je susret s registrom ranjivosti i izloženosti unutar izvedbene situacije, konceptualizirano otvaranjem autobiografskog sadržaja, a radikalizirano pojmovima gubitka i odsustva. Posvećeno je ženskom rukopisu, književnom i plesnom.
…Spremajući se za ovu izvedbu, posljednjih aprox. 2 mjeseca, bavim se ranjivošću / ranjenošću, podložnošću ranjavanju. Tragam za vezama, korespondencijama i rezonancama, mislim o tome unutar svakodnevice.
Pitam se ima li zaista snage u obratu? Možemo li zaista sagledati ožiljke ili gubitke na neki novi način? Ili ipak uvijek ostaje naborana kože, tupa nijemost i vakuum odsustva. Pitam se što je gubitak u izvedbi ili izvedbenost gubitka… Nikada se, primjerice, niti u tekstu niti na sceni nisam bavila odnosom s majkom, odnosno preranim gubitkom roditelja, ne smatram to bitnom temom za javni prostor, zazirem od takve vrste emocionalnog zaokupljanja publike, zaobilazim uporno… mada je slika zamućenog ogledala i preklopljenog odraza mog / njezinog sve češće prisutna …
Iva Nerina Sibila plesna je umjetnica, edukatorica i publicistkinja. Školovala se, između ostalog, na Northern School of Contemporary Dance u Leedsu gdje je diplomirala kao plesačica suvremenog plesa. Od 1995. djeluje kontinuirano na hrvatskoj i povremeno međunarodnoj plesnoj sceni. U brojnim projektima radi na dostupnosti i vidljivosti plesnih sadržaja, istraživanju emancipacijskih potencijala plesne edukacije te pozicioniranju plesa u širem društvenom kontekstu.