U subotu 1. srpnja u 20 sati u Kazalištu Virovitica premijerno će biti izvedena predstava Sutra to možeš biti ti / Tomorrow it could be you. Riječ je o autorskom projektu studenata 1. godine Diplomskog studija glume nastalom u sklopu kolegija Majstorska radionica glume 2: glumac pred dramskim tekstom, nositeljice doc. art. Anica Tomić, i suradnika doc. art. Domagoj Mrkonjić. Tekst je nastao u sklopu kolegija Dramaturški praktikum II, nositeljice doc. art. Anica Tomić, pod mentorstvom Jelene Kovačić, ass.
Maloljetničko nasilje događa se upravo sada. Dok čitate ovaj tekst, dok gledate ovu predstavu. Upravo u ovom trenutku jedan dječak dobiva udarac u trbuh, jedna djevojčica prima udarac u glavu. Upravo u ovom trenutku jednog dječaka ismijavaju, a drugog izruguju, jednu djevojčicu odmjeravaju, a o drugoj šire laži. Upravo u ovom trenutku, negdje u bespuću interneta jedan dječak čita ružni komentar o sebi, jedna djevojčica pokušava izbrisati video koji kruži bez njene dozvole. Maloljetničko nasilje prisutnije je i okrutnije nego ikad, a njegove su posljedice dugotrajne i razorne, nepovratno mijenjaju živote svih uključenih i ostavljaju nas tako bespomoćnima.
Priča ove predstave događa se u jednom neimenovanom gradu koji bi mogao biti bilo koji grad na svijetu, ali mogao bi biti i grad u kojem živimo. Jedna maloljetnica je pretučena, dvije maloljetnice su privedene, snimka nasilja objavljena je na društvenim mrežama, policija pokušava saznati što se dogodilo, svjedoci pokušavaju naći razloge zašto nisu reagirali, stručnjaci traže uzroke, razbacuju se statistikama i nadmeću analizama, doktori pokušavaju spasiti jedan život, roditelji se pokušavaju opravdati , a javnost se pita: Tko je kriv? Društvo? Škola? Sustav? Roditelji? Mediji? Političari? Društvene mreže? Kompjuterske igrice? Lažni heroji? Krivi autoriteti? Nedostatak empatije? Kaos svakodnevice? Ili nešto sasvim drugo, nešto neimenovano, nešto zlokobno što se nalazi u svima nama? Iako na ta pitanja ne znamo odgovore, želimo o njima razgovarati, ovdje i sada, ovom predstavom, jer želimo hodati ulicama na kojima se to ne događa, plesati na tulumima na kojima se to ne događa, ići u škole u kojima se to ne događa i zapravo, raditi predstave u kojima se to ne događa.
Režija, kostimografija i scenografija: Anica Tomić
Dramaturgija: Jelena Kovačić
Glazba: Nenad Kovačić
Oblikovanje svjetla i videa: Domagoj Garaj i Domagoj Mrkonjić
Asistentica kostimografije: Vanda Grba
Asistent scenografije: Krešimir Tomac
Asistent režije: Domagoj Mrkonjić
Igraju: Meri Andraković, Selena Andrić, Dora Bogdanović, Mirko Ilibašić, Sara Ipša, Laura Kolesarić, Iva Slavić, Silvijo Švast, Matko Trnačić, Mateja Tustanovski, Goran Vučko, Mateo Pšihistal
Uz sudjelovanje: Draška Zidara i Gorana Košija
Predstava je inspirirana tekstom Čudovišta Niklasa Rådstörma te dokumentarnim materijalima, spisima, člancima i emisijama na temu vršnjačkog nasilja.
U predstavi se koriste pjesme Mimi Mercedez Simp i Ne možeš da sediš sa nama.
Stihovi završne skladbe inspirirani su stihovima Evelyn Evelyn (Evelyn Evelyn).
Fotograf: Saša Pjanić
Dizajn plakata: Ivan Borbaš