Grafika by Antonio Rendulić
U početku smo svoja iskustva i doživljaje bilježili u sklopu nastave, svatko svoje. Slobodno i nenametnuto. Baš kako i treba biti.
Unatoč tome što je karantena sada već kalendarski poprilično udaljena i za mnoge više nije realnost koja se diše, mi još uvijek u raznim oblicima bilježimo svakodnevne događaje i viđenja. Neki još više, glasnije i slobodnije nego ikad. Koliko su ona slobodna i nenametnuta sve veće je pitanje, pa čak i velika inspiracija za rad. Za isto, u svoj svojoj produktivnosti, sve većoj slozi i potpori, držimo veliku zahvalnost jer smo na kraju dana ipak dovoljno bezbrižni i zdravi da bi imali mogućnost kreativnog izražavanja i pozivanja na isto.
Puni neopisivog razumijevanja čitamo, slušamo i gledamo i tuđe priče, a onda zajedno i složno idemo dalje. U novi i bolji dan.
Studentica, Lucija Tolić