Opis projekta
Ruksak (pun) kulture je umjetnički program vezan uz umjetnost i kulturu, a u hrvatskim vrtićima i školama provode ga stručnjaci različitih umjetničkih područja (književnici, likovni, kazališni, glazbeni, plesni, filmski i drugi umjetnici te studenti umjetničkih akademija ili drugih fakulteta koji pokrivaju predmetne djelatnosti. Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, provodi spomenuti program u vidu radionica kontinuirano od 2021. godine.
Igraj s Kniferom
- voditeljica doc.dr.sc. Lana Skender, Odsjek za vizualne umjetnosti
Radionica se oslanja na stvaralaštvo hrvatskog umjetnika Julija Knifera s ciljem da njegov umjetnički rad približi mladim ljudima. Učenje se odvija u neformalnoj atmosferi osmišljene didaktičke igre kroz radionički tip nastave. Uključeni su suvremeni pristupi nastavi koji omogućavaju izravan susret i istraživanje koncepta, procesa i likovne strukture umjetničkog djela. Učenici se upoznaju s umjetnikom i njegovim radom preko esencijalnih vrijednosti njegovog umjetničkog koncepta a ne činjenica i interpretacija. Aktivnosti učenika organizirane su oko niza igara i postupaka u kojima se koriste didaktički materijali osmišljeni na temelju izvornih autorovih umjetničkih djela. Glavna odrednica bilo je zadovoljavanje instinkta igre, koji osim intelektualnih uključuje i fizičke aktivnosti.
Učenici istražuju slikarstvo Julija Knifera od slike prema anti-slici.
Crtanjem zajedničkog meandra isprobavaju protokolarnu monotoniju, postupak crtanja grafitnom olovkom po Kniferovoj formuli. Prvo crtaju šablonu svoj meandar i izrezuju pozitiv i negativ. Te šablone koriste u prijenosu meandra na nekoliko metara dugačak papir gdje će sve meandre ujediniti u jedan. Zajednički meandar ispunjavaju grafitnom olovkom dok u potpunosti ne zasite površinu. Nastale šablone koriste za prijenos meandra na torbu tehnikom cijanotipije. Dok se torbe suše igraju različite društvene igre nastale na temelju Kniferovih slika i crteža, ako što su memoari Kniferovih autoportreta, slagalica meandra, društvena igra na ploči.
Što umjetnost hoće od nas?
- voditeljica doc.dr.sc. Lana Skender, Odsjek za vizualne umjetnosti
Suvremena umjetnost često se odmiče od likovno-estetskih ideala ali i referira na umjetnička djela prošlosti koristeći već poznate slike u novom kontekstu. Takav pristup u promatračima izaziva nedoumice oko značenja i funkcije određene slike koja često od estetskog objekta postaje referenca ili uporabni objekt. Svrha ove radionice je premostiti ponor između slike i njena značenja u suvremenom kontekstu koji najčešće nastaje zbog nepoznavanje komunikacijskih mehanizama slike i nemogućnosti izdvajanja umjetnosti iz konteksta običnih slika. Učenicima je teško shvatiti da umjetnost nije samo tehnička vještina već ima i funkciju kritičkog komentara na postojeću stvarnost. Svako umjetničko djelo je rezultat dijalektike kreativnog izražavanja i kritičkog mišljenja pa je nužno takav proces proći i s promatračke strane. Učenik se simboličkom igrom, u kojoj se uživljava u ulogu konceptualnog umjetnika, upoznaje sa značenjem slika i promjenama značenja u novim kontekstima te mehanizmima njihova djelovanja. Cilj je potaknuti kritičko iznošenje mišljenja na stvaralački vizualni način stavljanjem učenika u ulogu umjetnika koji se poigrava značenjima umjetničkog djela te razvijati vizualnu metodologiju u pristupu analizi i recepciji umjetničkog djela mijenjanjem konteksta i istraživanjem slojevitosti značenja slike, posebno načina tumačenja slika iz prošlosti u sadašnjem trenutku. Učenici se koriste metodama postmoderne umjetničke prakse- aproprijacijom, redefinicijom, reinterpretacijom- u svrhu dekontekstualizacije, polazeći od reprodukcija određenih umjetničkih djela koje su prije toga istražili u zadanom kontekstu, stvaraju svoj umjetnički rad kombinirajući nekoliko umjetničkih djela s kojim iskazuju kritičko mišljenje o određenoj temi (ideal ljepote, portret kao simbol moći, autoportret kao samopromocija).
Kako umjetnost može spasiti zemlju?
- voditeljica doc.dr.sc. Lana Skender, Odsjek za vizualne umjetnosti
Radionica kako umjetnost može spasiti zemlju polazi od načela održivosti kojeg je UNESCO istaknuo kao vodilju suvremenog obrazovanja. Radionica može doprinijeti razumijevanju koncepta održivosti u obrazovanju i uloge koju umjetnost ima u stvaranju održivog svijeta. Cilj ove radionice je da učenici izraze kreativnim putem kritičko mišljenje o utjecaju ljudske aktivnosti na okoliš. Umjetnost može doprinijeti održivosti okoliša na razne načine. Poticanjem upotrebe održivih umjetničkih materijala, poput recikliranog papira, netoksičnih boja i prenamijenjenih materijala, kako bi se smanjio otpad i minimalizirao ugljični otisak umjetničkih aktivnosti. Kritičkim promišljanjem i aktivnim umjetničkim djelovanjem kojim će potaknuti prakse koje smanjuju štetu ekosustavima, smanjuju onečišćenje, čuvaju resurse i štite biološku raznolikost.
Učenici se imaju priliku upoznati sa različitim umjetničkim tehnikama i praksama koje upotrebom recikliranih materijala, kritičkim odnosom spram ekoloških problema ili aktivističkim djelovanjem u zajednici doprinose konceptu održivosti. Izrađuju kolaž od starih časopisa, printova umjetničkih reprodukcija i rabljenog papira kojim iskazuju kritičko mišljenje o nekom problemu održivosti okoliša. Kolaž prenose tehnikom fototransfera na drvene pločice i na taj način recikliraju već recikliranu sliku.