Utemeljena nova Topoteka kulturne baštine istočne Hrvatske
Najavljujemo pokretanje Topoteke kulturne baštine istočne Hrvatske, digitalne platforme namijenjene očuvanju, dokumentiranju i promociji kulturne baštine regije. Prvi objavljeni sadržaj posvećen je melografiranju tradicijskih napjeva, snimanih tijekom posljednjih dvadeset godina. Ovi napjevi svjedoče o običajima, svakodnevici i duhovnosti lokalnih zajednica te predstavljaju vrijedan dio nematerijalne baštine.
Projekt vodi doc. dr. sc. Brankica Ban, a suradnica je Ivana Puljić, mag. mus. ped. Materijali su nastali u sklopu nastave kolegija Uvod u etnomuzikologiju.
Topoteka će se kontinuirano nadopunjavati i drugim temama iz materijalne i nematerijalne baštine, čineći je važnim resursom za istraživače, nastavnike i širu javnost.
Započeo DANUBE PlaceCRAFT projekt
Projekt DANUBE PlaceCRAFT dio je Interreg Danube programa i usmjeren je na revitalizaciju ruralnih zajednica te poticanje održivog turizma kroz inovativne i umjetnički orijentirane pristupe prostornom razvoju (placemaking) u multikulturalnim naseljima duž rijeke Dunav. Glavna ideja projekta je oživljavanje lokalnih zajednica putem participativnih procesa u kojima se kulturna baština i suvremena umjetnost koriste kao alati za jačanje društvene kohezije i atraktivnosti prostora za stanovnike i posjetitelje.
Projekt ima za cilj razviti održiv društveno-ekološki model prostornog razvoja ruralnih sredina koji se temelji na lokalnim kulturnim vrijednostima i turističkom potencijalu. U odabranim naseljima provodit će se pilot-aktivnosti kroz sudjelovanje lokalne zajednice, čime će se ne samo osnažiti lokalno stanovništvo, već i stvoriti primjeri dobre prakse koji se mogu prenijeti i na druge sredine. Poseban naglasak stavljen je na povezivanje ruralnih područja s regionalnim kulturno-turističkim mrežama te na promociju rezultata projekta prema višim razinama upravljanja, uključujući regionalne i nacionalne institucije.
Na projektu sudjeluju brojni partneri iz više zemalja dunavske regije, među kojima je i Centar za kulturnu baštinu, koji sudjeluje kao pridruženi strateški partner (Associated Strategic Partner – ASP). Njegova uloga uključuje doprinos razvoju metodologije temeljenoj na kulturnom naslijeđu te prijenos znanja u kontekstu interkulturne i regionalne suradnje.
Početni sastanak projekta (Kick-off meeting) planiran je u Budimpešti, u razdoblju od 28. do 30. svibnja 2025. godine.
Povijesni vinski podrumi Slavonije, Baranje i Srijema
Projekt “Povijesni vinski podrumi Slavonije, Baranje i Srijema” posvećen je istraživanju, dokumentiranju i valorizaciji povijesnih vinskih podruma, koji svjedoče o bogatoj tradiciji vinogradarstva i vinarstva u dunavskoj regiji. Podrumi, nastali između 13. i 19. stoljeća, predstavljaju jedinstvenu kulturnu i gospodarsku baštinu, duboko povezanu s europskom poviješću aristokratskih, crkvenih i redovničkih posjeda.
Cilj projekta je očuvanje autentičnosti i kulturne vrijednosti ovih objekata, njihova integracija u suvremeni razvoj vinskog turizma te interpretacija u širem hrvatskom i srednjoeuropskom kontekstu. Aktivnosti projekta uključuju mapiranje, arhitektonsku analizu i dokumentaciju podruma u Hrvatskoj, uz usporedbu s relevantnim primjerima podruma, primjerice iz Austrije i Mađarske.
Kroz suradnju s istraživačima i konzervatorima te komparativnu analizu, projekt će istaknuti arhitektonske, kulturne i povijesne vrijednosti podruma, naglašavajući njihovu ključnu ulogu u oblikovanju identiteta lokalnih zajednica i šire regije.
Voditeljica projekta:
Izv. prof. dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Akademija za umjetnost i kulturu, Centar za kulturnu baštinu
Projektni tim:
- Izv. prof. dr. sc. Dina Stober
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Građevinski i arhitektonski fakultet - Dr. sc. Petar Puhmajer
Hrvatski restauratorski zavod, Služba za nepokretnu baštinu
Environmental Risk Assessment and Mitigation on Cultural Heritage Assets in Central Asia (ERAMCA)
Sveučilište Bauhaus-Universität Weimar”, Weimar, Njemačka;
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek;
Sveučiliste Toshkent Shahridagi Turin Politexnika Universiteti”, Taškent, Uzbekistan;
Institut „Mirzo Ulug’bek nomidagi Samarqand Davlat Arxitektura-Qurilish Instituti”, Samar-kand, Uzbekistan;
Akademija „Akademiya ilimhoi Čumburii Točikiston”, Dušanbe, Tadžikistan;
Brošura “Umijeće izrade i restauracija vitraja”
CKB partner na EWAP projektu “Documenting chardak house for preserving endangered wooden structure along Drava and Danube rivers in Croatia”
Projekt istraživanja i dokumentiranja čardaka, tradicionalnih drvenih spremišta za kukuruz, predstavlja vrijedan napor za očuvanje kulturne baštine kontinentalne Hrvatske. Područja Koprivničko-križevačke, Virovitičko – podravske i Osječko-baranjske županije, ruralnih naselja duž rijeka Drave i Dunava, čuvaju neke od najljepših primjera ove vrste drvene arhitekture.
Čardak danas predstavlja identifikacijski element tradicionalnih seoskih gospodarstava te dvorišta. Njegova raznolikost duž rijeka Drave i Dunava očituje se u različitim građevinskim tehnikama i estetici koja polako nestaje. Glavni fokus ovog projekta usmjeren je na dokumentiranje i istraživanje njegove drvene strukture. Provedba projekta odvijat će se prvenstveno na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku (voditeljica projekta je izv. prof.dr.sc. Dina Stober), okupljajući interdisciplinarni tim stručnjaka, među kojima su studenti AUK i suradnici Centra za kulturnu baštinu. Cilj je stvoriti opsežnu dokumentaciju ovih tradicionalnih građevina, čime se omogućava očuvanje njihovog kulturnog značaja i tehničke baštine. Kroz ovu dokumentaciju, projekt će pružiti uvid u različite varijante čardaka, istražujući njihovu povijest, konstrukciju i funkcionalnost.
Osim što će ovaj projekt promicati važnost očuvanja kulturne baštine i njezina dokumentiranja, također potiče suradnju s lokalnim zajednicama i potiče svijest o vrijednosti tradicionalnih građevina. Projekt je financiran u okviru Endangered Wooden Architecture Programme (EWAP) sveučilišta Oxford Brooks.
CKB I AUK suoranizatori 9. Dana ICARUS -a Hrvatska u Osijeku – ožujak 2024.
Oznaka europske baštine (u suradnji s Gradom Osijekom)
Tvrđa
Opis i značaj osječke Tvrđe
Osječka Tvrđa, smještena u istočnoj Hrvatskoj na strateškom položaju uz rijeku Dravu, predstavlja izvanredan primjer baroknog urbanizma i vojne arhitekture. Kao najvrjednija povijesna jezgra Osijeka, Tvrđa je zaštićeni kulturni spomenik te se od 2005. godine nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Njena planirana barokna struktura, izgrađena na ostacima srednjovjekovnog i osmanskog naselja, savršeno kombinira vojne, civilne i sakralne elemente. Centralni trg Tvrđe okružuju monumentalne upravne i vojne zgrade, dok dodatne urbanističke točke čine isusovački i franjevački kompleksi.
Osječka Tvrđa bila je ključna komponenta obrambenog sustava Habsburške Monarhije u 18. stoljeću, posebice nakon sklapanja Karlovačkog mira 1699. godine. Kao administrativno središte Slavonskog generalata, bila je spona između Beča i Slavonije, doprinoseći ekonomskom, kulturnom i društvenom razvoju regije. Iako su dijelovi njezinih fortifikacija uklonjeni tijekom modernizacije grada u 20. stoljeću, osnovna urbanistička struktura i dalje je očuvana te se danas Tvrđa intenzivno obnavlja prema suvremenim konzervatorskim standardima. Za više informacija o povijesti i obnovi Tvrđe, posjetite Agenciju za obnovu osječke Tvrđe.
Transnacionalni značaj osječke Tvrđe
Tvrđa u Osijeku, zajedno s Temišvarom u Rumunjskoj i Albom Iulijom u Rumunjskoj, dio je mreže baroknih gradova-tvrđava koje su nekada činile južnu obrambenu granicu Habsburške Monarhije prema Osmanskom Carstvu. Ovaj lanac izvorno je obuhvaćao 12 gradova-tvrđava, strateški raspoređenih duž ključnih riječnih i kopnenih ruta, uključujući Osijek, Petrovaradin, Slavonski Brod, Staru Gradišku i druge. Mreža predstavlja jedinstveni primjer suradnje inženjera, arhitekata i vojnih stratega iz cijele Europe. Tvrđe su građene prema najmodernijim europskim fortifikacijskim tehnikama, uključujući zvjezdolike bastione i prilagodljive vodene sustave.
Osječka Tvrđa simbolizira europske vrijednosti suradnje, inovacija i kulturne razmjene. Kao dio Habsburške mreže, Tvrđa je omogućila stabilnost, gospodarski razvoj i međukulturalni dijalog između naroda regije. Kandidatura Osijeka, Temišvara i Albe Iulije za Oznaku europske baštine dodatno naglašava transnacionalni značaj ovih lokaliteta. Ova oznaka promovira zajedničku povijest i identitet, čime doprinosi jačanju europske integracije.
Istraživački projekt i valorizacija
Od 2018. do 2023. godine provodio se istraživački projekt Eugen Savojski (1663.–1736.) i gradovi-tvrđave jugoistočne granice Habsburške Monarhije pod vodstvom Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba. Projekt je obuhvatio istraživanje urbanizma i arhitekture baroknih tvrđava na prostoru Hrvatske, Rumunjske, Srbije i Mađarske, s posebnim naglaskom na ulogu princa Eugena Savojskog. Analizirani su gradovi-tvrđave poput Osijeka, Slavonskog Broda, Stare Gradiške, Petrovaradina i Bilja, a istraživanja su uključivala terenski rad i arhivsku građu u Hrvatskoj i inozemstvu.
Projekt je interdisciplinarnim pristupom obogatio znanja o ovim lokalitetima, valorizirao ih u europskom kontekstu i istaknuo njihovu povijesnu i kulturnu važnost. Rezultati istraživanja predstavljeni su putem znanstvenih publikacija i skupova te su pridonijeli podizanju svijesti o ovim lokalitetima kao dijelovima zajedničke europske baštine.
Osječka Tvrđa, sa svojom bogatom poviješću i arhitektonskom jedinstvenošću, predstavlja ne samo nacionalni ponos već i europsku vrijednost. Njeno očuvanje i promicanje, zajedno s Temišvarom i Albom Iulijom, otvara mogućnosti za turistički razvoj, jačanje lokalnog identiteta i promociju zajedničke baštine. Ova transnacionalna inicijativa svjedoči o tome kako povijesni lokaliteti mogu postati mostovi suradnje i razumijevanja u suvremenoj Europi.
Prijevod LONDONSKE POVELJE ZA RAČUNALNE VIZUALIZACIJE KULTURNE BAŠTINE