Damir Španić: ZAGRLJAJ RAZLIČITOSTI: JAZZ KAO GLAZBA INKLUZIJE
Pregledni rad
Damir Španić, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
DOI: https://doi.org/10.59014/VEBG1689
UDK: 78.036.9-056.24
Ključne riječi:
glazba, inkluzija, invaliditet, jazz
Sažetak
Najranije recepcije jazza u Americi dvadesetih godina 20. stoljeća u prvi plan donose
rasprave o bolesti, invaliditetu, buci i ritmu, odbacujući jazz kao neritmičnu,
neskladnu, čak oštećenu i manjkavu glazbu. To je negativno određenje jazza kao
svojevrsne glazbe s invaliditetom. U prvom dijelu teksta predstavljamo zašto su se u
zemlji, inače zaluđenoj jazzom, najprije pojavile takve interpretacije u kojima je jazz
označen prijetnjom, vrstom glazbe štetnom za ono što se smatralo normalnim, zdravim
društvom. Sagledali smo potom jazz i iz druge, pozitivno određene perspektive.
Kako je jazz iz svoje početne negativne definicije prerastao u glazbu koja je prije svega
inkluzivna – predstavljajući glazbenicima podršku iznutra i omogućujući njihovu
prisutnosti – prikazat ćemo osvrtom na glazbenike s invaliditetom koji su u jazzu
ostavili značajan trag, stvarajući pritom neraskidivu vezu invaliditeta i glazbenog
stvaralaštva.
Autorska prava
Copyright (c) 2024 Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju: Inkluzivne politike i prakse
Ovaj rad licenciran je pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License.