Lucija Periš: MOĆ KULTURNOGA KONTEKSTA: MARASOVA ADAPTACIJA DRAME VESELE ŽENE WINDSORSKE ILI ČITANJE SHAKESPEAREA KROZ IMOTSKE NAOČALE
Izvorni znanstveni rad
Lucija Periš, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku
DOI: https://doi.org/10.59014/EDLI4155
Ključne riječi:
adaptacija, Mate Maras, Vesele žene imotske, Vesele žene windsorske, William Shakespeare
Sažetak
Rad proučava postupak adaptacije dramskoga izvornika u novi dramski tekst na primjeru zavičajnih igrokaza Vesele žene windsorske (1602) Williama Shakespearea i
Vesele žene imotske (2010) Mate Marasa. Budući da su dvije drame napisane na dva političko, društveno i kulturno drugačija područja, jedna u elizabetinskoj Engleskoj,
a druga u Hrvatskoj u dvadeset i prvome stoljeću, rad promatra način na koji milje u kojemu autor stvara utječe na oblikovanje teksta. Premda je smjestio radnju svoje
drame u Hrvatsku u osvit suvremenoga doba, Maras je zadržao osnovnu ideju Shakespeareova predloška, ali i prilagodio brojne elemente drame novome kontekstu.
Likovi u drami regionalno su obojeni, pričaju dijalektom karakterističnim za imotsko podneblje, a drama obiluje prikazima imotskih kulturnih običaja. Oslanjajući se na
teorijska promišljanja Linde Hutcheon, radom se nastoji dokazati da je svaka adaptacija određena kontekstom stvaranja i stoga pruža uvid u povijest određene države,
društvene odnose i običaje nekoga naroda. Radom se dolazi do zaključka da, iako se Maras poziva na Shakespearea kao inspiraciju za pisanje svojega djela, dvije drame
predstavljaju dva različita umjetnička djela s obzirom na društveno-političko-kulturni kontekst, likove i jezik.
Autorska prava
Copyright (c) 2023 Europski realiteti – Moć
Ovaj rad licenciran je pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License