Vanja Marković, Hrvoje Bogojević, Lea Radolović: PRIČE KOJE OSJEĆAMO – VIŠEOSJETILNO PRIPOVIJEDANJE U NASTAVI S UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU
Izvorni znanstveni rad
Vanja Marković, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Hrvoje Bogojević, Škola za odgoj i obrazovanje – Pula
Lea Radolović, Škola za odgoj i obrazovanje – Pula
DOI: https://doi.org/10.59014/ZIEQ5162
UDK: 376-056.24
Ključne riječi:
inovativne i inkluzivne prakse, učenici s teškoćama u razvoju, uključenost, višeosjetilno pripovijedanje
Sažetak
Priča i pripovijedanje oduvijek su esencijalni dio odgoja i obrazovanja. Pripovijedanje
uobičajeno predstavlja naraciju priče kroz verbalni prijenos informacija, dok je višeosjetilno
pripovijedanje strategija poučavanja koja sjedinjuje pripovijedanje i multimodalnost
i tako povezuje priču s više osjetilnih unosa. Upravo je multimodalnost ta
koja omogućuje uključivanje učenika s teškoćama u razvoju u pripovijedanje. Takvo
pripovijedanje uvelike olakšava razumijevanje priče učenicima / djeci s teškoćama u
razvoju i omogućuje veću uključenost u sadržaje. Imajući u vidu teškoće ovih učenika
u području komunikacije, čitanja i pisanja, pozornosti, mišljenja, zaključivanja i
senzorne integracije, među ostalim, ključno je stvoriti inovativna i pedagoški učinkovita
rješenja koja će ih motivirati i pružiti im potporu u učenju. U radu se prikazuje
primjer dobre prakse Škole za odgoj i obrazovanje – Pula koja je uvela višeosjetilno
pripovijedanje kao inovativnu praksu početkom pandemije bolesti COVID-19, i to
iz nastavne i edukacijsko-rehabilitacijske prakse učitelja, edukacijskog rehabilitatora
i logopeda. Istraživanje je provedeno kako bi se utvrdilo postoje li statistički značajne
razlike u rezultatima učenika u području razumijevanja pripovijedanog, s obzirom
na to je li priča ispripovijedana bazično ili koristeći višeosjetilne podražaje. U obradi
podataka korišten je T-test koji je pokazao da su navedene razlike statistički značajne
u oba slučaja, dakle učenici su značajno bolje razumjeli obje priče kada su ih pratili
višeosjetilno. Uključenost učenika u nastavne sadržaje kroz ovakav umjetnički i holistički
pristup pomogla je učenicima stvoriti cjelovito višeosjetilno iskustvo za koje
su često zakinuti. Mogućnosti višeosjetilnog pripovijedanja mogu nam dati smjernice
kako poboljšati inovativne i inkluzivne prakse i ponuditi određene alate s pomoću
kojih možemo pridonijeti razvoju i uključenosti učenika s teškoćama u razvoju u
odgoj i obrazovanje i kulturno-umjetničke sadržaje.
Autorska prava
Copyright (c) 2024 Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju: Inkluzivne politike i prakse
Ovaj rad licenciran je pod Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License.